Novak Kilibarda – lik i djelo

Intervjui i izjave

Dr Novak Kilibarda o Crnoj Gori i Srbiji (2001)Novak Kilibarda

„Neumitno je sazrijevanje uslova da se Crna Gora i Srbija razdruže, kako bi to rekli Slovenci. Jednako smo se osvjedočili da je velikosrpska koncepcija propala, da se s Kosovom neće izaći na kraj, čak da i Vojvodina hita ka punoj autonomiji. Mislio sam da ti relativno mladi ljudi (članovi Narodne stranke) vide da je svijest, kolektivna svijest, crnogorskog naroda za povratak potpune državnosti u stalnom usponu. Isto tako opredjeljenje za samostalnu crnogorsku crkvu stalno raste. Lako se da uočiti da ta svijest multietničku i viševjersku Crnu Goru uspješnije harmonizuje nego bilo koja politika i ideologija koje su se ranije javljale u Crnoj Gori. Osvjedočili su se ti moji najbliži saradnici da je koalicija Narodne stranke i Liberala, “Narodna sloga”, prihvaćena u Crnoj Gori od strane mladog svijeta i elitnih društvenih krugova. Mogli su da vide da jedinstvo Crne Gore i Srbije, odnosno srbizaciju Crne Gore, najčešće slijedi đed, sin međutim, sumnja u njenu svrhu, a unuk za to neće ni da čuje.“

Dr Kilibarda o Narodnoj stranci i srpstvu

„Narodna stranka, koja je sa simpatijama posmatrala buđenje srpske svijesti, vrlo brzo je uvidjela da je to vise bila jedna šuplja zvonjava nego glas jednog zdravog tkiva. Čim smo vidjeli da to nema nikakvog realnog uporišta u međunarodnim prilikama, mi smo, razumije se, reterirali. Mi smo se s bolom udaljavali od svega toga, ne sa bolom što napustamo njih, nego zbog toga što moramo napustiti jednu svoju iluziju. Tako se Narodna stranka evolutivno i uspješno udaljavala od toga političkog primitivizma.“ („NIN“, br. 2337, 13. X 1995)

***

„Pobjeda“, rubrika Politika – Subota, 20. februar 2010. godine

INTERVJU – PROF. DR NOVAK KILIBARDA:

Srpski političari i popovi opet napali Crnu Goru

Nakon što smo izglasali nezavisnost, usvojili Ustav i nakon što nas je veliki svijet priznao, prvo što je trebalo uraditi poslije toga je da se u parlamentu ponište odluke Podgoričke skupštine iz 1918. godine. Nijesmo još riješili veoma krupne stvari – pitanje jezika, pogledajte kako se odnosimo prema našim istorijskim vertikalama – kako izgleda Žabljak Crnojevića, na šta liči Cetinje, šta nam stoji na Rumiji…

Bez sumnje je Prof. dr Novak Kilibarda ličnost koja je u novijoj političkoj istoriji Crne Gore imala zapaženo mjesto. Iako kaže da mu je politika bila samo hobi, često je bio u žiži političke javnosti i aktivno učestvovao u kreiranju demokratskog ambijenta u Crnoj Gori, pa i donošenju važnih odluka. Za „Pobjedu“ profesor Kilibarda govori o razlozima svoje transformacije od „svetosavskog unitariste“ do crnogorskog independiste, koaliciji sa liberalima, putu od opozicionara do potpredśednika Vlade, a otkriva i neke do sada javnosti malo ili potpuno nepoznate detalje o političkim zakulisnim radnjama u vrijeme i neposredno nakon raskola u Demokratskoj partiji socijalista. Iako danas nije aktivan političar, njegova strast za svojim „hobijem“ ga ne napušta, pa ima puno toga da poruči i preporuči ljudima na najvišim državnim funkcijama u Crnoj Gori…

POBJEDA: Više nijeste aktivni u politici. Ipak, imate li šta da poručite ili preporučite onima koji danas vode Crnu Goru?

KILIBARDA: Moram reći da ima stvari koje me najblaže rečeno iznenađuju. Ne mogu da shvatim da niko ovđe ne primjećuje da je Crna Gora, kao međunarodno priznata država, izložena jednoj užasnoj opasnosti da iščili. Ne formalno kao država, nego da iščili kao država sa svim sadržajima, da ostane bez vlastite nacionalne prepoznatljivosti.

Rusija traži jedino uporište na Balkanu u Srbiji, a Srbija uz ogromnu pomoć Rusije, sve čini da uguši Crnu Goru, njenu naciju i sve ostalo. Zato smo danas svjedoci strašnih unitarno-klerikalističkih napada na Crnu Goru iz Srbije.

POBJEDA: Koji su to napadi?

KILIBARDA: Dolazi ministar inostranih poslova Srbije na svetosavsku svečanost bez dogovora sa Vladom Crne Gore. Novi partijarh srpski, dan nakon izbora, kaže da niti postoji crnogorska nacija, niti crnogorska crkva, niti iđe išta na svijetu crnogorsko.

Sve čini Srbija da pokaže kako je u „srpskoj Sparti“ sačuvala srpstvo.

POBJEDA: Pa šta tu zamjerate našim političarima?

KILIBARDA: Za mene je iznenađenje što predśednik Vujanović, u takvim prilikama, ide da primi pravoslavno priznanje u Moskvi. To nije primjereno predśedniku multietničke i vjerski složene Crne Gore. Iznenađuju me i njegove izjave da je razgovarao sa pravoslavnim patrijarsima koji su mu kazali da crnogorska crkva nije kanonski opravdana. Pa zašto je išao da razgovara s njima?

Gospodina Vujanovića izuzetno cijenim kao čovjeka, ali treba ponekad sagledati stvari u cjelini, saslušati više mišljenja kako bi se donijela dobra odluka.

POBJEDA: Šta, zapravo, po vašem mišljenju treba da se radi?

KILIBARDA: Nakon što smo izglasali nezavisnost, usvojili Ustav i nakon što nas je veliki svijet priznao, prvo što je trebalo uraditi poslije toga je da se u Skupštini ponište odluke Podgoričke skupštine iz 1918. godine. Poništenje Podgoričke skupštine značilo bi poništenje dekreta kralja Aleksandra o uništenju Crnogorske crkve. Jer zemlja crkvena nije u doba tadašnje Crne Gore pripadala crkvi, nego državi, a crkva se samo njome služila. A danas sva ta crnogorska zemlja pripada jednoj unitarističkoj velikosrpskoj crkvi. Nije mi jasno kako Đukanović nije shvatio da je to trebalo uraditi.

POBJEDA: Mislite li da je to baš posao premijera Đukanovića?

KILIBARDA: Ne pjevam ja apoteozu Milu Đukanoviću, ali ako Đukanović, bez kojega Crna Gora danas ne bi bila nezavisna, ne riješi neke krupne stvari, ostaće one neriješene. Đukanović je pred velikim ispitom da riješi te krupne stvari.

POBJEDA: Koje su to još krupne stvari?

KILIBARDA: Sve one koje državu čine državom i narod narodom. Nijesmo, na primjer, još riješili pitanje jezika, pogledajte kako se odnosimo prema našim istorijskim vertikalama – kako izgleda Žabljak Crnojevića, na šta liči Cetinje, šta nam stoji na Rumiji…
Može ovđe biti i skijališta i marina i trgovišta, ali ako ne sačuva svoj identitet Crna Gora će iščiliti kao država. Ostaće joj granice, ali će postati novi Hong Kong.

I još nešto: Ako Crna Gora riješi da Srbiji proda Luku Bar iz temelja će biti poljuljana kao država. Barsku luku ne treba nikome prodavati. Kakva je potreba da se ona proda?

POBJEDA: Smatrate li vi to da predśedniku i premijeru nedostaju savjetnici za te krupne stvari o kojima govorite?

KILIBARDA: Nijesu krivi savjetnici, nego oni koji biraju savjetnike. Bolje ti je dvorske budale da dovedeš koji će istinu govoriti, nego pametne ljude koji će ćutati.

POBJEDA: Kada ste počeli da stičete ta politička iskustva?

KILIBARDA: Ja sam bio član Saveza komunista, čak i na nekim značajnim rukovodećim funkcijama, bio sam poslanik u Skupštini, ali su me 1971. godine isključili iz Partije, udaljili iz Skupštine i sa mjesta direktora Pedagoške akademije. Da nije bilo Veljka Milatovića, išćerali bi me i sa posla.

POBJEDA: Šta je bio razlog?

KILIBARDA: Napisao sam predgovor jednoj knjizi u kojoj se, kako su oni rekli, slavi narodni neprijatelj – Krsto Zrnov Popović. Zapravo je u toj knjizi objavljena tužbalica majke narodnog heroja Raka Mugoše, koji je poginuo u obračunu sa Krstom Zrnovim i koja kaže: Nije Krsto zec iz gore , nego junak Crne Gore, lakše će te žalit majka, kad pogibe od junaka. Ja sam se branio kao profesor, naučnik da se radi o književnoj analizi jednog djela, ali njihova procjena je bila da ne treba da slušaju „profesorska fraziranja“, nego da odmjere kaznu…

POBJEDA: Šta je bilo poslije?

KILIBARDA: Kasnije sam radio na fakultetu i nijesam uopšte učestvovao u politici.

POBJEDA: Nijeste se priključili ni AB revoluciji?

KILIBARDA: Ne. Iako je bilo nekako normalno da ja tu učestvujem, jer sam čovjek kojega su oni išćerali, nijesam uopšte ni na koji način učestvovao u tim dešavanjima krajem osamdesetih godina. Samo sam vidio da su pobijedili mladi i lijepi, u džemperima.

POBJEDA: Ipak, ubrzo osnivate Narodnu stranku…

KILIBARDA: Ovako je bilo. Nakon AB revolucije jednoga dana dobijem poruku posredstvom jednog novinara (zaboravio sam mu prezime) da bi bilo dobro da organizujem jednu stranku jer nastupa višepartijski sistem. I ja organizujem Narodnu stranku. Dakle, po preporuci koja je stigla iz vlasti koja je šćela da ima neku navodno opozicionu partiju.

POBJEDA: Znači li to da ste stranku osnovali po nečijoj narudžbi?

KILIBARDA: Da, bukvalno po narudžbi tadašnje vlasti. Oni su se tada poslužili jednom velikom vještinom, jer u AB revoluciji učestvovali su mnogi, ali nijesu svima mogli dati mjesta i položaje, pa su onda neki značajni učesnici te AB revolucije spremljeni u Narodnu stranku i tu su dobili funkcije. Neki ove činjenice predočavaju tako kao da je Udba osnovala Narodnu stranku. Jeste i Udba sigurno učestvovala, ali po nalogu tadašnje vlasti.

POBJEDA: Zašto bi vlast sama sebi pravila opoziciju?

KILIBARDA: Narodna stranka je osnovana po narudžbi tadašnje nove vladajuće strukture u Crnoj Gori, koja je vjerovala da će Kilibarda biti presrećan što je dobio takvo zaduženje i da će biti apsolutno uslužan čovjek.

POBJEDA: I vi ste na to pristali?

KLIBARDA: Prije svega hoću da kažem da sam u politiku ušao iz hobija, a ne kao čovjek koji će tu ostvarivati svoju egzistenciju. Ja sam i tada, dakle, prvo bio profesor Univerziteta, zatim kjniževnik koji objavljuje knjige, a onda i predśednik Narodne stranke. Zato su ubrzo došli i prvi sukobi.

Navešću jedan karakterističan primjer. Uoči izbora dolazi jedna dama, bila je pravnik i član najužeg rukovodstva Narodne stranke, da joj ne navodim ime, i na sastanku Glavnog odbora sva srećna saopštava: Određeno je da ćemo imati 15 poslanika! A ja onda pitam: Ko je to odredio? Kakvih 15 poslanika? Kakvi su to nesrećni izbori i zašto će biti izbora kad je već određeno 15 poslanika?

Tu je nastala prva naprslina između političara koji je postavljen da bude uslužni i Novaka Kilibarde koji nije htio da bude uslužni političar. Tada počinju i prvi raskoli u Nardonoj stranci. Neki ljudi odlaze u Šešeljevu i druge stranke, neki se vraćaju odakle su prije došli, a Narodna stranka nastavlja svojom trasom koja je bila, najprikladnije kazano, svetosavsko – njegoševska.

POBJEDA: Otkud takva profilacija vaše politike, odnosno vaše stranke?

KILIBARDA: Pod uticajem nekakvog svog vaspitanja i kao čovjek iz patrijarhalne porodice, čovjek koji je od bukvara do fakulteta uvijek bio oduševljavan i Milošem, i Kosovom, i Svetim Savom, jednim narodom, jednim jezikom – i ja i Narodna stranka smo zastupali neke opšte srpske interese. Vjerovali smo u tom romantizmu da tako treba raditi.

POBJEDA: Tada ste često zajedno nastupali sa Radovanom Karadžićem…

KILIBARDA: Istina je. Malo gradova ima u Bosni đe prije ovoga rata nije govorila trojka – Karadžić, Rašković, Kilibarda. U to vrijeme su se i u Bosni osnivale stranke, pa bi, recimo, na jednom skupu u Foči došao predstavnik SDA Alije Izetbegovića da nas pozdravi, ai mi bismo spremili nekoga da pozdravi njihov skup.

Takođe, nema ni većeg grada u Srbiji đe Kilibarda nije govorio na velikim opozicionim skupovima sa Vukom, Zoranom, Vesnom… To je počelo kad su se okrenuli protiv Slobodana Miloševića, a i ja se pomalo počeo udaljavati od svoje unitarno-velikosrpske politike.

POBJEDA: Ali vi ste često bili viđeni i kod Miloševića…

KILIBARDA: Jednako su mene uvažavali i gospodin Milošević, patrijarh srpski, Dobrica Ćosić i drugi, jer je Srbija bila zamislila da crnogorske stvari rješava uslužnim potezima Crnogoraca. Kao pisac metaforično ću se izraziti: Nikad Srbija nije udarila aperkat u crnogorsku vilicu srbijanskom šakom, nego vazda crnogorskom rukom.

I oni su smatrali da sam ja veoma pogodan takav kadar – čovjek ozbiljnih godina, profesor Univerziteta, jer su naumili da Crnu Goru drže pod kontrolom preko uslužnih Crnogoraca. Najbolji primjer za to su gospoda Matija Bećković i Amfilohije Radović.

POBJEDA: Kada ste počeli da mijenjate politički kurs?

KILIBARDA: Počeo sam jednom izjavom koju sam stalno ponavljao – sa Srbijom, ali ne pod Srbijom, i zato su počeli tamo da mi zamjeraju. Dešavalo se nešto sasvim neobično – ja, čovjek u ozbiljnim godinama odjednom počinjem da sagledavam da ne idem dobrim putem, putem koji je koristan narodu kojem pripadam. Počeo sam da razmišljam – zar će od Garašaninovog Načertanija, pa preko 1918. godine, sada uz moju pomoć da dokrajče Crnu Goru. Onda sam strecnuo od takvog puta.

Nije se Novak Kilibarda okrenuo Crnoj Gori i crnogorskim interesima što me je crnogorska vlada amo pozvala i nasula mi korito, nego sam strecnuo, a nijesam se stidio da pred samim sobom priznam da se treba vratiti sa stranputice na pravi put.

POBJEDA: Zašto ste onda opet sa Koštunicom ušli u politički savez?

KILIBARDA: Kad su u Srbiji počeli da primjećuju da više ne idem baš velikosrpskom trasom i da sam ipak samo „relativno“ Srbin, poslužio sam se lukavstvom i sa Koštunicom napravio jedan ideološki savez, sa namjerom da na nivou zajedničke države napravimo koaliciju koja bi mogla da sruši Slobodana Miloševića. Koštunica je na kraju izbjegao da se priključi tom našem koalicionom savezu, đe su bili Vuk Drašković, Zoran Đinđić, Vesna Pešić…

Jer, Vojislav Koštunica je u suštini „veliki sin“ velikosrpskog unitarizma i klerikalističke hipokrizije. On ne podnosi Crnogorce, niti bilo što crnogorsko.

Tada sam se definitivno počeo osvješćivati od svog romantičarskog puta, a bio sam veoma plemenito zainteresovan za taj jedan narod, jedan jezik i sve ostalo. Ali kad sam vidio da ću im svojim djelovanjem pomoći da polome Crnu Goru, onda sam sve to batalio i sa gospodinom Slavkom Perovićem formirao Narodnu slogu.

POBJEDA: Kako ste te vaše lične transformacije od svetosavskog unitariste prema crnogorskom independisti prenijeli na stranku?

KILIBARDA: Mi predśednici novih stranaka u to vrijeme bili smo apsolutni diktatori. Mogli smo da radimo šta god hoćemo, tako da nije bilo velikih problema da se i u statutu i u programu stranke naprave čak i krupne izmjene. Istina, dijelu članstva to se nije sviđelo, ali Narodna stranka je i dalje postojala.

POBJEDA: Poslije „epizode“ sa Narodnom slogom prešli ste iz opozicije na stranu vlasti. Koji su bili motivi?

KILIBARDA: E, i tada su mene pitali – čime te je zadužio Đukanović? Nije ničim zadužio, sem svojom harizmom i inteligencijom. Milo Đukanović mi je kao mlad čovjek imponovao svojom pameću kojom uspijeva da sagleda odgovarajuće situacije i da im se prilagođava.
U to vrijeme on je bio predśednik države, a ja sam bio potpredśednik u Vladi gospodina Vujanovića. Poslije toga sam otišao da rukovodim Crnogorskom misijom u Sarajevu.

POBJEDA: Kakve utiske nosite iz Sarajeva?

KILIBARDA: U najkraćem, u Sarajevu sam vidio nešto što se malo đe može viđeti. Vidio sam da je žrtva spremnija da zaboravi, nego zločinac da joj se izvini. Druga stvar koja me se mnogo dojmila je bila moja pośeta Srebrenici. Bio sam, mislim, jedini pravoslavac planete Zemlje tog dana u Srebrenici, kad se polagao kamen temeljac za spomen kompleks žrtvama. To sam teško doživio jer pripadam onom etnosu đe se žalost javno izražava, naše žene kukaju, tuže… Ali tamo, đe se okupila ogromna masa žena, čuo se samo neki mugli jauk koji je i tako tih, čini mi se, dopirao do samog neba.

POBJEDA: Kako je zapravo nastala Narodna sloga?

KILIBARDA: Jednoga jutra, zorom zazvoni telefon. Zove Ćano Koprivica, neđe iz inostranstva, i kaže mi kako bi bilo mnogo dobro kad bih ja počeo da razgovaram i nalazim se sa Slavkom Perovićem. U prvi mah sam pomislio da se radi o nekoj provokaciji. Ali, pozovem ja Slavka i prvi put se nađemo u Hotelu „Crna Gora“ u Podgorici. Zatim je došao i drugi sastanak i počeli smo da razgovaramo o formiranju jednog opozicionog bloka. Moj predlog je bio da ga nazovemo Narodna sloga i Slavko je to, uz malo oklijevanja, prihvatio. Ni sa kim nijesam plodonosnije i bolje sarađivao nego u te dvije-tri godine sa Slavkom Perovićem. U njegovom Liberalnom savezu bilo je tada dosta intelektualaca,a ja u Narodnoj stranci suspendujem neke stvari koje su mu smetale i bogami počnemo polako da punimo trgove. Śećam se punog trga u Nikšiću, dva puta, i onog posljednjeg mitinga pred izbore u Podgorici. Kiša pada, a Slavko pozove da sve pristalice Narodne sloge sklope kišobrane. Da ne prećeram, skoro 20 hiljada kišobrana se sklopilo.

POBJEDA: Ipak ste izgubili te izbore…

KILIBARDA: Nakon izbora na kojima smo onako prošli, pitam ja jednog čovjeka iz onog zajedničkog DPS-a, neću da mu pominjem ime, da mi iskreno kaže koliko su nas pokrali. Bilo je to u zgradi Skupštine. On se okrenu dva-tri puta, kao da ne bi ko čuo, a onda mi reče na uvo: Koliko je trebalo, a u Nikšiću smo vam slomili kičmu. Ne govorim ja ovo sa nekon primitivnom mržnjom prema politici, ali kažem – ako politiku poredimo sa noćnom damom, treba se izviniti noćnoj dami.

POBJEDA: Zašto je propao projekat Narodne sloge?

KILIBARDA: Objasniću zašto je prsla Narodna sloga, ali dok to govorim ośećam stid. Prvo je falsifikovanjem potpisa od strane člana Narodne stranke izgubljeno nekoliko mandata odbornika liberala u Skupštini Podgorice. Ja to u početku nijesam vjerovao Slavku, a on nije vjerovao meni da ne znam za to. Kasnije saznajem da je to što Slavko govori istina. Novak će, ipak, onoga što tako nešto uradi poslije stavljati za ministra u Vladi Crne Gore.

Drugi sramni udar na Liberalni savez bio je kada jedan od mojih „eksperata“ iz Narodne stranke nije htio da im vrati pare. Naime, na početku kampanje naša kasa je bila prazna, pa smo zajedno trošili pare Liberalnog saveza. Kada sam ja poslije dobio donaciju od 10 hiljada dolara od jednog našeg čovjeka iz Amerike, dao sam te pare jednom visokom funkcioneru Narodne stranke, koji će takođe kasnije biti ministar u Vladi Crne Gore, i rekao mu da da se to da Liberalnom savezu, ali je on to odbio govoreći da niko ništa nije potpisao kad se to ranije dogovaralo.

POBJEDA: Pa kako ste vi kao predśednik to tolerisali?

KILIBARDA: Ponavljam, ja po vokaciji nijesam političar, nijesam ja ulazio u probleme kase i para, već sam bio samo, kako bih rekao, ideološki predśednik Narodne stranke, a sve ostalo sam prepustio ljudima koji su stručni za određene stvari.

Ko je te moje „eksperte“ učio da rade takve stvari, ostaje otvoreno pitanje, ali razrušavanje koalicije Narodna sloga jeste rezultat njihovih nemoralnih udara na Liberalni savez, bez znanja predśednika Novaka Kilibarde.

POBJEDA: Kako ste se kao političar snalazili nakon rascjepa u najmoćnijoj partiji, DPS-u?

KILIBARDA: Kad je prsla moćna partija na Milov i Momov dio, zove mene Momir Bulatović, predśednik države, na sastanak. Ja pristanem, ali zatražim da tom sastanku prisustvuje i moj koalicioni partner Slavko Perović. Nakon pet minuta potvrđeno mi je iz kabineta predśednika da će biti prisutan i gospodin Perović.

Śedimo nas trojica i Bulatović kaže: Gospodo, ja sam vas pozvao da mi pomognete da spasimo Crnu Goru. Kao što vidite, Milo Đukanović je uzurpirao i finansije i policiju i sve drugo. Predlažem da mi u Skupštini pomognete glasovima da srušimo Vladu, da bismo ovu Crnu Goru izveli na pravi put, a vjerujte mi u pravljenju nove vlade vas dvojica imaćete veliki uticaj.

Nakon Bulatovićeve beśede nastade tajac. Tada ja prepustim Slavku Peroviću da se on prvi izjasni o ovom Bulatovićevom predlogu. On, onako namršten, kaže; Gospodine Bulatoviću, bez obzira na to što ste sasvim uništili Crnu Goru, dužnost nam je da pomognemo da tu „lešinu“ od Crne Gore, ako ikako možemo, podignemo. Sve što ste predložili – slažem se.

Ja sam tad saopštio da je predlog vrlo konkretan i jasan, ali da ću svoj odgovor dati śutra do 11 sati. Śutra sam Bulatoviću odaslao dopis u kojem mu saopštavam da Narodna stranka odbija svaki njegov predlog.

Kasnije sam čuo, dakle ne znam pouzdano, ali sam čuo da su Bulatović i Perović prije našeg susreta već obavili razgovor na ovu temu i praktično bili već sve dogovorili. To je bio i moj posljednji susret uživo sa Slavkom Perovićem.

Mislim da ova priča može poslužiti kao odgovor na vaše pitanje.

***
Kilibarda: SPC i CANU podlokavaju svaku istorijsko-duhovnu prepoznatljivost Crne Gore
08. jun 2012.

Crkva na Rumiji je krvav nož koji je udaren u multietničko jedinstvo i harmoniju ulcinjsko-barskog kraja, a svaki potez gospodina Amfilohija sračunat je na brisanje crnogorske etničke prepoznatljivosti, kazao je danas prof. dr Novak Kilibarda.

– Postoje dvije ustanove u Crnoj Gori koje podlokavaju svaku istorijsko-duhovnu prepoznatljivost Crne Gore, a to su Srpska pravoslavna crkva, na čelu s mitropolitom Amfilohijem Radovićem, i takozvana Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, na čelu s predśednikom Momirom Đuvorićem – dodao je Kilibarda.

On ih ističe kao glavne krivce što u Crnoj Gori, koja je stekla državnost, nema duhovne stabilnosti jer „nema ravnopravnosti pravoslavnih crkava“.

“Svaki potez gospodina Amfilohija otkad je došao u Crnu Goru sračunat je na brisanje crnogorske etničke prepoznatljivosti, svaka crkva koju je podigao do danas nema arhiteksotnski stil tipične crnogorske crkve nego ima taj moravski stil. Ni u jednom manastiru nije bila ikona Svetog Save, a on je sada osvetosavio sve manastire Crne Gore“, kazao je Kilibarda.

Advokat Željko Tomović pojašnjava da Srpska pravoslavna crkva decenijama negira crnogorski identitet i kulturu.

– Mi smatramo da ovakvo stanje i diskriminacija kojoj smo izloženi upravo pokazuje nedostatak svijesti o vrijednostima crkve.

Zašto se CPC ne dozvoljava korištenje manastire i crkve i zašto SPC ne poštuje pravni poredak, neka su od pitanja koja su predstavnici CPC danas javno postavili pred novinarima.

Istoričar Novak Adžić je u ime CPC uputio apel da se riješe aktuelna pitanja koja se tiču statusa CPC i kulturno-istorijskih dobara „koja su okupirana u Crnoj Gori od strane onoga ko se hajdučki ponaša, ignorišući pravni poredak“, i da se takva praksa zaustavi.

Budući da Crna Gora ima brojnu dijasporu i neriješena pitanja crkve, kao jedini korak u rješavanju tog problema u CPC vide u osnivanju Ministarstva za vjere i dijasporu.

***

Kilibarda: Proslava pravoslavne nove godine kod nas je politički skup
(14. januar 2012)
Prof. dr Novak Kilibarda kazao je za Pobjedu da se ne treba miješati u pravo ljudi da slave i pravoslavnu novu godinu, ali da se u Crnoj Gori ta manifestacija redovno pretvara u politički skup.- Dovode se i izvođači sa strane, mahom iz Srbije, sa proslava se šalju uvrjedljive poruke kojima se potcjenjuje crnogorski jezik, nacija i država. Unitarnim svetosavcima na čelu sa mitropolitom SPC Amfilohijem je to omogućeno jer Skupština Crne Gore nema snage da održi śednicu na kojoj bi se poništile odluke Podgoričke skupštine. To podrazumijeva i poništenje edikta kralja Aleksandra koji je ukinuo autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve – kazao je Kilibarda.Prema njegovim riječima, zbog pomanjkanja snage Skupštine i države Crne Gore svakog dana se dešavaju stvari koje su i „smiješne i žalosne“, a najskorija je, kako ističe, javni prijedlog da se podigne spomenik Aleksandru Karađorđeviću na Cetinju.- Danas nema države na svijetu koja više toleriše uvrede državnih simbola i svega onoga što predstavlja državu. Sav ovaj bućkuriš koji podriva Crnu Goru iz temelja zasniva se na činjenici da crnogorska ustavna vlast nema snage da se bori kao što to čine demokratske zemlje za svoja prava, odnosno za prava svojih građana – kazao je Kilibarda.

***

INTERVJU: DR NOVAK KILIBARDA, ŠEF CRNOGORSKE MISIJE U SARAJEVU

Ne tražim pomilovanje

Novak Kilibarda, osnivac i dugogodisnji predśednik Narodne stranke, sada je, kaze, nezavisan politicar. U Sarajevu, đe je sef novosnovane Crnogorske misije, pokusava da obnovi pokidane veze. Da li u Sarajevu, u kome su jos vidljive rane jednog uzasnog rata, razmislja o sopstvenoj proslosti, pa i odgovornosti sto je pripadao ideologiji koja je razarala Balkan? Sta ovih dana radi u Sarajevu…
 KILIBARDA: Prije dvije godine nasa se Vlada dogovorila sa vlastima Federacije o otvaranju crnogorske misije u Sarajevu. Crna Gora je imala sluha da otvaranjem misije pokaze svoje raspolozenje prema Bosni i Hercegovini kao drzavi i uvjerenje da nece biti mira ni harmonicnog zivota na Balkanu dok se Bosna i Hercegovina ne ustali po Dejtonskim principima. Ova misija, skromnog imena, ima mnogo dublje politicke konotacije. Zato je i saradnja naseg diplomatskog predstavnistva, koje tek pocinje, vrlo dobra sa visokim predstavnicima Federacije Bosne i Hercegovine. Uskoro ce biti svecano otvaranje crnogorske misije u Sarajevu. Prisustvovace nas predśednik Vlade i ministar inostranih poslova.

Crna Gora svojim diplomatskim predstavnistvima, koja vec ima u Vasingtonu, Njujorku, Briselu, Ljubljani, Londonu i Rimu, i ovim u Sarajevu, vrsi posao analogan svojim nastojanjima da sacuva svoja prava i sebe kao drzavu. Ako Crna Gora prijeđe na konfederalne odnose sa Srbijom, sto je po mom uvjerenju jedina sansa da se ocuva nekakav drzavni savez sa Srbijom, onda su ove misije pretece buducih ambasada Crne Gore.
 

A kako se vi ośećate u Sarajevu?

 KILIBARDA: Kad sam prosle godine, avgusta mjeseca, kao clan drzavne delegacije Crne Gore pośetio Sarajevo, na neki sam nacin otvorio ta sarajevska vrata. Naime, tada me jedan tamosnji novinar pitao sta sam ośetio u Sarajevu nakon toliko godina. Odgovorio sam kratko: ośećam radost i stid. Ta je izjava imala odjeka i veliki publicitet, kao i sve potresne istine koje izgovorite. Ośećao sam radost sto sam nakon toliko godina dosao u Sarajevo, grad kome sam dijelom svog intelektualnog i emocionalnog bica zaista pripadao. Tema moje doktorske disertacije bila je: „Sarajevska problematika 19. vijeka“. Prije rata sam predavao na postdiplomskim studijama u Sarajevu, ucestvovao sam i na mnogim naucnim i knjizevnim skupovima. Objavljivao sam i knjige u Sarajevu, bio sam stalni saradnik „Svjetlosti“. Dakle, ja sam zaista pripadao Sarajevu. Onda je naisao onaj bolni prekid.

Zbog politike koju ste zastupali?

   KILIBARDA: Nalazio sam se na celu jedne stranke koja je, nazalost, ucestvovala i u negativnim kretanjima naseg vremena. Clanovi Narodne stranke, ciji sam bio predśednik, bili su na frontovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ne mogu to da krijem, vec isticem tu cinjenicu. Ipak sam, kao predśednik Narodne stranke, nastojao da se od tog sovinistickog ludila udaljimo, ne samo ja vec i partija. Mislim da sam uspio.
Ne sumnjam da ljudi u Bosni i Hercegovini pamte nase lose dane, ali oni cijene i onu izjavu koju sam dao u Skupstini prije nekolike godine. Tada sam imitirao velikog drzavnika Vilija Branta. Molio sam i Boga i ljude da oproste Narodnoj stranci za sve sto je uradila, a sto nije trebalo da radi. Zbog tih mojih poteza, u Sarajevu danas uspjesno obnavljam saradnju, nastojim da ponovo uspostavim ratom pokidane veze. Dogovorio sam sa kolegama iz struke medjuuniverzitetsku razmjenu magistranata i doktoranta iz Sarajeva i Niksica. Susrecem se sa brojnim kolegama, recimo sa prijateljom Muhamedom Filipovicem. Istakao bih i jednu cinjenicu, da ljudi, Bosnjaci, koji zive u Sarajevu, a koji su porijeklom iz Crne Gore, nasu misiju veoma srdacno prihvataju.

Kako ste sada u Sarajevu, da li intezivnije razmisljate o svojoj proslosti, o zabludama, o tome da ste napravili pogresan izbor. Kako je bilo moguce da se pocetkom devedesetih nadjete na strani nacionalisa i sovinista i ideologije koja je razarala Bosnu?

   KILIBARDA: Kada je Srpska akademija nauka izasla sa Memorandumom, povjerovao sam da njeni ljudi, akademici od ugleda, ne bi stvarali takav dokumenat da nijesu sagledali medjunarodne okolosti i mogucnost da se prekomponuje Balkan na nov nacin. To moje vjerovanje u mogucnost prekompozicije Balkana, na neki je nacin bilo utemeljeno. U devetnaestom vijeku su se ujedinjavali narodi, stvarala se jedna Njemacka od drzava koje su bile mnogo udaljenije u svemu nego sto su u 19. vijeku bile Crna Gora i Srbija. Na isti je nacin stvarana i Italija…

Da, ali to je devetnaesti vijek… Citava velikosrpska ideologija oslanjala se na proslost i na mitove. Takva je bila i scenografija, recimo proslava na Gazimestanu…

   KILIBARDA: Ali, ja nijesam otisao na Gazimestan. Mnogi danas ne vjeruju da nijesam bio tamo. Jos prije Gazimestana ośetio sam da je to suplja zvonjava, da se iz Memoranduma izrodio nacionalizam, da je izasao duh iz boce koga ce biti tesko vratiti…

Zasto taj duh odmah nijeste pokusali da zaustavite ovdje, u Crnoj Gori?

   KILIBARDA: Jesam, ali ne rezovima, vec evolucijom, ne samo moje politike vec i politike stranke koju sam vodio. U pocetku je Narodna stranka bila dusom i srcem za tu novu prekomponizaciju Balkana u korist Srba. Vremonom se i to mijenjalo.

Vidio sam da ce se zbog srpskog nacionalizma, koji je ove krajeve pritiskao kao mora, jacati afinitet crnogorskog naroda za odbranu sopstvenih prava, i licnih i drzavnih. Kad govorim o toku svoje politicke svijesti, o toj evoluciji, treba imati na umu brojne pokusaje puceva u Narodnoj stranci. Dakle, taj moj evolutivni put, koji je znacio otklanjanje, distancu od pocetnih zabluda, produkovao je opoziciju. Narodna stranka je bila poznata kao stranka mnogih puceva, koji su uvijek bili usmjereni protiv mene. Desnicarsko-unitarnoj svijesti, od koje sam ja nastojao da odvojim partiju, nije se dopadao realniji pristup i put kojim sam isao.

Samo zahvaljujuci promjenama politike unutar Narodne stranke bilo je moguce formiranje prve politicke koalicije u Crnoj Gori – Narodne sloge. Poslije stvaranja Narodne sloge unitaristi su pokusali onaj poznati puc, kada je stranka na nekin nacin, kratko, bila i ukinuta. Narodna sloga je mozda najbolji indikator moga politickog ponasanja. Stvaranje koalicije sa liberalima bio je moj najznacajniji politicki potez. Narodna sloga je preteca koalicije „Da zivimo bolje“. Necu ulaziti u sadasnje ponasanje rukovodstva Liberalnog saveza, koje mi nije jasno, ali treba istaci znacaj liberalne politike, prije svega ideje da se Crna Gora zastiti. Mislim da sam mnoge od svojih zabluda, iluzija, utisao i umirio ucescem u stvaranju Narodne sloge.

Razumije se da razmisljam o proslim danima. Neobicno je mnogima sto ja ne samo da razmisljam o proslosti, vec se i povjeravam. Ali, ne kajem se zbog svoje proslosti. Ovo vrijeme, u kome je stvarana istorija, ispitivace naucnici. Svi cemo dobiti svoj profil u buducim studijama.

Cetrdeset odsto ljudi u Crnoj Gori i dalje glasa za nacionalisticku politiku Slobodana Milosevica. Da li Vi ośećate odredjenu odgovornost zbog toga, jer ste, skupa sa ljudima iz danasnjeg politickog vrha – Djukanovicem i Marovicem – propagirali ideologiju neraskidivog jedinstva sa Srbijom, pa i politiku Slobodana Milosevica?

   KILIBARDA: Za razliku od rukovodilaca DPS-a, ja sam u trenucima najveceg srbovanja Narodne strane nasao rijeci o ravnopravnosti Crne Gore. Te moje izjave gubile su se, razumije se, u mnostvu drugih izjava o srpskoj solidarnosti, o kosovskom mitu, o svim onim fenomenima koji su objedinjavali masu da se krece onako kako se kretala. Davno sam kazao – sa Srbijom vazda, pod Srbijom nikad.

Da podśetim jos jednim primjerom na taj moj evolutivni put. Kada su me u pocetku pitali sta mislim o crnogorskoj naciji, rekao sam da Narodna stranka nije biro za utvrdjivanje nacija. Tada nista drugo nijesam mogao ni reci. Kasnije sam na isto pitanje odgovorio – priznajem svaku naciju koja priznaje samu sebe. Da bih potom rekao – crnogorska je nacija stvarnost koju niko ne moze dovoditi u pitanje, jer je starija od mnogih nacija. Mnogo je godina proteklo da bih izgovorio sto sam davno mislio – crnogorska nacija je kategorija koju niko ne smije dovoditi u pitanje, jer ona je stvarnost Crne Gore.

Usao sam u politiku kao oformljen gradjanin, intelektualac. Vodio sam jednu partiju koja je u pocetku pripadala nacionalistickom srpskom bloku. Mijenjao sam je postepeno. Kao covjeka koji je pripadao politickom bloku, politickoj svijesti koja je produkovala mnoge nesrece na Balkanu, mene to ne abolira. Ali, ima primjera u istoriji politike i interesantnijih nego sto je moj. Recimo, Miteran, neosporno znacajan drzavnik nasega vremena, kretao se od krajnjeg desnicara do socijaliste…

Kako tumacite cinjenicu da mnogi gradjani u Crnoj Gori jos glasaju za Milosevica i to u momentu kada se on okrece protiv samih Srba, tuce studente po ulicama i zavodi teror?

   KILIBARDA: Bojim se da cu banalizovati, ali promjena svijesti je najteza promjena u antropologiji. Svijest, narocito kad je inkarnirana plemensko-bratstvenicka svijest, nevjerovatnom snagom odrzava mitove koji su njom zavladali. Tu nema racionalne racunice. Ponasanje na ovim izborima, od strane ljudi koji su glasali milosevicevsku politiku, nema ama bas nista zajednicko sa najneobrazovanijim glasacem Zapada. Najneobrazovaniji glasac Zapada ipak glasa na osnovu razuma, racionalno. Mitovi i nacionalizam su najopasnija droga koja se mogla ponuditi balkanskim narodima. Nas seljak, radnik, gradjanin s periferije, opredjeljuje se za mit, za iracionalno. Proci ce mnogo vremena da se to izmijeni. Skoro sam cuo za jedan dogadjaj koji izvanredno pojasnjava fenomene na nasim prostorima. Pitali covjeka, bulatovicevca, koji ima jedinca sina, milovca, zasto je protiv sopstvenog sina kad mu je on sve sto ima. Otac je odgovorio kratko i jasno – puska meni, puska njemu.
Medjutim, ne treba biti apsolutni pesimist. Kultura koja je pokazana na ovim izborima ipak je nesto drugo, bolje u odnosu na juce. Brojcano su, iako ne mnogo, opali simpatizeri milosevicevske politike. Ti trendovi nesto nagovjestvaju.

Da li jedan od razloga sporog mijenjanja drustva lezi i u cinjenici da se Crna Gora jos nije suocila sa prosloscu, odgovornoscu zbog toga sto je njena vlast slijedila Milosevica, pa i ucestvovala u njegovim ratovima?

   KILIBARDA: I da se otvori to pitanje, nece se mnogo toga promijeniti preko noci. Svijest jednog naroda, njegova politicka kultura, opredjeljenja, oslobadjanje od mitova – mijanja se postepeno. U tom je procesu najvaznija edukacija, obrazovanje. Bicu konkretan – Crnogorac, radnik, seljak, gradjanin, koji je isao na Dubrovnik, na Hercegovinu, isao je na „Turcina starog dusmanina“ i na „Latina starog varalicu“. Isli su u rat sa Njegosevim stihovima na usnama. Kad Njegoseve stihove izvadite iz konteksta „Gorskog vijenca“, oni postaju manifest genocida. Prema tome, taj covjek koji je isao da ubije dojucerasnjeg poznanika, komsiju, i nije razmisljao da radi neki civilizacijski nedozvoljen posao, nego je mislio da nastavlja tradiciju svojih slavnih prađedova.

Mitovi uzbudjuju i uzbunjuju, pothranjuju ih nazalost i nasi udzbenici, profesori u skolama. Citav sistem obrazovanja mora se mijenjati ako hocemo da promijenimo drustvo. Mnoge stranice nase istorije treba da budu prekrizene, jer su proizasle iz mita, a ne iz istorijskih fakata.

Nijeste vise u partiji ciji ste osnivac. Kako Vam je pao rastanak od Narodne stranke i to sto su Vas najblizi saradnici, na neki nacin, prilicno lako odbacili?

   KILIBARDA: Vec se neko nasalio da sam bio predśednik Narodne stranke „za devet godina i desete za sedam mjeseci“. A bio sam devet godina i deset mjeseci. Nijesu šćeli da sacekaju deset godina, pa da me maknu. Zurilo im se, to su uradili dva mjeseca ranije. O sadasnjoj Narodnoj stranci ne bih zelio da govorim, niti o ljudima koji su se postarali da napustim mjesto predśednika. Nakon svega, ośećam se relaksirano. Kad prolazim pored one zgrade đe sam godine proveo, niti ośećam zakinutost niti mrznju. Potpuno sam indiferentan.
Zasto sam tako lako sve zaboravio, zasto je tih deset godina za mene daleka proslost, mozda bi valjalo objasnjavati. Ali politicar koji nije samo politicar, lakse podnosi politicke poraze. Ja sam knjizevnik, naucnik i htio bih jos da se bavim tim poslom. Za ovih pet-sest mjeseci vise sam napisao nego za dvije, tri godine unazad. Sada zivim, cini mi se, jedan puniji zivot. Ośećam se ugodno kao nezavisni politicar. Pisem knjige i bavim se ovim, rodoljubivim poslom u Sarajevu.

 

Intervju dana – bhdani arhiva

Prvi šef zvanično Trgovinske (a u suštini više diplomatske) misije Crne Gore u Bosni i Hercegovini, prof. dr.Novak Kilibarda, izuzetno je zanimljiv sagovornik. Sa manje riječi teško ga je bolje predstaviti nego što je to učinio podgorički novinar Slavoljub Šćekić u uvodu nedavno objavljene, izuzetno uzbudljive knjige svjedočanstava sagovornika Dana pod naslovom KILIBARDA: Ispovijest o deceniji koja je promijenila lice Crne Gore (Vijesti, Daily Press d.o.o., Podgorica, 2001). Zato, uz ljubazno dopuštenje kolege Šćekića, prenosim njegovo predstavljanje.

„Jecaji hiljada žena okupljenih oko bijele kamene gromade cijepali su nebo. Uzalud su u Potočarima 11. jula 2001. godine, na šestogodišnjicu velikog masakra Muslimana u Srebrenici, te nesrećnice tražile odgovor. Oni koji bi mogli da svjedoče o sudbini osam hiljada stradalih kobnog 11. jula 1995. godine i o genezi najvećeg pojedinačnog zločina u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, još se, u vrijeme kada ova knjiga ulazi u štampu, nadaju da će izbjeći suočavanje sa posljedicama i da će, u međuvremenu, balkansko bure opet početi da dimi, kako bi neka nova veća tragedija učinila srebreničku shvatljivijom. U grupi od tridesetak diplomata, koji su pod jakom pratnjom, iz straha od srpskog bijesa, stigli iz Sarajeva, nalazio se i predstavnik Crne Gore prof. dr Novak Kilibarda. Uprkos upozorenjima da mu se mogu desiti neugodnosti i od srpske i od muslimanske strane, zaklonjen samo tamnim naočarima, stajao je ispred bijelog kamena temeljca budućeg memorijalnog centra i gorko žalio zbog toga što Srbi još nemaju svog Vilija Branta, da klekne i zatraži oprost. Dolaskom u Potočare, Kilibarda je opisao svoj puni politički krug. Početkom devedesetih godina prošlog vijeka Kilibarda je jezdio ovim prostorima sa ostalim srpskim liderima, držao zapaljive govore i premjeravao teritorije za buduću veliku nacionalnu državu. Prije svih iz tog korpusa, shvatio je tragičnost zablude, krenuo je na put katarze, tražeći oprost za posljedice svoje politike u Bosni, oko Dubrovnika. Insistirao je da bude prvi crnogorski diplomata u Sarajevu, razrovanom srpskim granatama. Kilibarda je rijedak svjedok koji je bio na oba pola, čiji lik se može prepoznati i na reversu i na aversu novije crnogorske istorije, začete umiranjem komunizma i obnavljanjem višestranačja. Na Balkanu je sasvim sigurno teško naći sličan primjer evolutivne promjene čovjeka, njegovih stavova i njegove misije. Još teže je naći primjer čovjeka koji će sve te promjene i ranije zablude uz neiscrpnu autoironiju prilično iskreno priznati. Zato je Kilibarda ne samo neposredni svjedok jednog vremena i događaja koji su potpuno izmijenili lice Crne Gore i regiona Balkana, već i dokaz da je političkom evolucijom, dugotrajnim procesom, možda i moguće od violentnog Balkanca dobiti modernog političara, čija će luča biti sazdana vrijednostima demokratskog društva i izdignuta visoko iznad atavizma, plemenske ideologije krvi i tla. Kilibardin put je jedinstven na prostorima đe se dosljednost i u zabludi smatra jednom od najvećih vrlina. U mladosti, kao perspektivni komunistički funkcioner, trudio se da istakne svoje projugoslovensko stremljenje sa ljudskim likom. Slučaj će namjestiti da ga izbace iz komunističke partije zbog optužbe da je u predgovoru jednoj knjizi veličao lik i djelo crnogorskog separatiste. Poslije tzv. antibirokratske revolucije, kojom je Slobodan Milošević krajem osamdesetih godina prošlog vijeka srušio crnogorsko rukovodstvo i instalirao marionetsku vlast, Kilibarda će stati na čelo novoosnovane nacionalističke, rojalističke, velikosrpske partije koja će zajedno sa sličnim političkim partijama i klerom raspirivati ratni požar po Hrvatskoj i Bosni i prizivati zlokobne podjele po Crnoj Gori. Nekoliko godina kasnije svoju stranku, iz velikosrpskog korpusa nastojaće da prevede u ‘partiju srpske prepoznatljivosti’, a kasnije i u građansku partiju. Sa Liberalnim savezom formirao je Narodnu slogu i okrenuo se protiv režima koji ga je do tada smatrao uslužnim servisom i koji je uspješno opstajao održavajući srpsko-crnogorsku podjelu. Mnogi ozbiljni analitičari danas formiranje Narodne sloge uzimaju kao datum civilizacijskog zaokreta u Crnoj Gori, kao vjesnik reformi i sporog i bolnog usvajanja demokratskih standarda. U ključnim trenucima novije crnogorske istorije, kada se vladajuća Demokratska partija socijalista cijepala na antimiloševićevsko krilo Mila Đukanovića i Miloševiću i svakoj vlasti u Beogradu beskrajno odano krilo Momira Bulatovića, Kilibarda je odigrao prelomnu ulogu svrstavajući se uz crnogorsku opciju i poništavajući tako nade o novoj nacionalnoj homogenizaciji. Uveo je svoju stranku u vlast koja je imala i politički i državnički crnogorski predznak. Konkretnim potezima i izjavama o nemogućnosti ravnopravne državne zajednice sa Srbijom, snažno je duvao u jedra podržavajući kurs ka crnogorskoj nezavisnosti. On, koji je nekada bez kucanja ulazio kod visokih srpskih sveštenika na Cetinju, prihvatio je kao neoborivu činjenicu autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, pored Crnogorske akademije nauka i umjetnosti koja je godinama djelovala samo kao inferiorni prirepak SANU, Kilibarda je ne samo uvažio postojanje Dukljanske akademije nauka već je postao i predśednik njenog Senata. U ključnim momentima, kada je NATO krenuo na srpsku vlast zbog počinjenog genocida na Kosovu, Kilibarda je sa funkcije potpredśednika crnogorske vlade zaprijetio da Vojsci Jugoslavije, koja se ponašala kao Miloševićeva okupaciona sila, treba ukinuti struju, vodu i onemogućiti opstanak ukoliko ona u Crnoj Gori pokuša da isprovocira razaranja…“

DANI: Gospodine Kilibarda, da li je tačan utisak da predśednik Milo Đukanović pod pritiskom, prije svega Evropske unije, odustaje od referenduma u Crnoj Gori i proglašenja njene nezavisnosti?

KILIBARDA: Gospodin Đukanović je oprezan političar, a oprezan je iz razloga što shvata situaciju u kojoj se danas nalazi Crna Gora. S jedne strane, kolektivna svijest crnogorskog građanstva, i tu mislim na sve vjere i nacije, ide ka povratku državnosti Crne Gore, a, sa druge strane, međunarodna javnost vrlo zateže i na neki način ometa taj njen hod. Đukanović zna da pred njim stoje dva puta: ili da bude ličnost od matičnog teksta crnogorske istorije ili da bude vrlo marginalna ličnost. Prema tome, ne bih optuživao Đukanovića da pod presijom gospodinaSolane odstupa od puta kojim je krenuo, nego bih prije rekao da nalazi načine da malo tim svojim amfiboličnim ponašanjem ubijedi stvarnost desno i lijevo da je on u pravu. I čini mi se da uspijeva. Milo Đukanović, ipak, predstavlja jednu politiku, sudbina mu donijela da prvi put u istoriji Crne Gore iza lidera stoji većinska volja svih naroda Crne Gore. Do danas se nikad nije dogodilo da i manjinski narodi usuglašavaju svoje poglede na Crnu Goru sa većinskom voljom većinskoga naroda, kao što je to danas. Evo, sve ankete pokazuju da Muslimani-Bošnjaci, po brojnosti drugi narod u Crnoj Gori, zatim Albanci, pa Hrvati, odnosno katolici, slijede politiku koju danas reprezentuje Milo Đukanović. Ovo nije apologetika Mili Đukanoviću, nego činjenica da je on danas reprezentativni predstavnik kolektivne svijesti Crne Gore koja hoće da vrati državnost koja joj je grubo zakinuta 1918. godine i koju, nažalost, hoće da joj zakinu i danas.

DANI: Pretpostavljam da su stranci mogli razumjeti crnogorske zahtjeve za nezavisnošću dok je vladao Milošević. Šta se promijenilo u Srbiji sa promjenom vlasti?

KILIBARDA: Nažalost, suštinski se nije ništa promijenilo. Ja bih čak ovo rekao: Miloševićje bio mnogo manje opasan za Crnu Goru nego što je gospodin Koštunica! Milošević je diktator i da je ostao još nekoliko godina na vlasti, po prirodi stvari, sva bi Crna Gora odskočila i od njega i od Srbije, jer bi životni standard i sve ostalo bilo dovedeno do nekoga nultoga stepena. Međutim, Koštunica je uspio da zavara velike sile. Naime, gospodin Koštunica dolazi na mjesto Miloševića, ne nastupa onako pravolinijski kao Milošević, on je intelektualan tip čovjeka, nema komunističko opterećenje… Ali, u mjeri u kojoj je Milošević najobičnije oružje u rukama Memoranduma Srpske akademije nauka i Srpske pravoslavne crkve, utoliko je Koštunica reprezent njihovoga shvatanja. Koštunica je u najdoslovnijem značenju pitomac gospodina Garašanina. On, koji se sada jednom rukom drži za kanon Pravoslavne crkve, a drugom za Garašaninovo Načertanije, uspio je da zavara Zapad. Njima je glavno bilo da maknu Miloševića, s kojim su se namigivali više godina a da pritom nijesu viđeli ko je on. Sada vide da je Koštunica eliminisao Miloševića, ali ne i da je pojačao njegovu politiku. Ja na Slobodnoj Evropi slušam slijedeću stvar: razgovara novinar sa prodavcima suvenira u Knez Mihajlovoj ulici u Beogradu i jedan od njih kaže da ne može da naštanca toliko majica sa Karadžićevim likom koliko se dnevno proda. Drugi kaže: „Verujte, svaki suvenir se tako prodaje ako je na njemu samo slovo K, a kamoli Karadžić!“ Prema tome, velike sile ne vide da je Koštunica, ustvari, učvrstio unitarnu politiku Slobodana Miloševića. I da budem krajnje otvoren: dok god Srbija ne digne ruke od Republike Srpske, do tada ne treba mnogo optuživati RS što se ovako ponaša svojom politikom koja je protiv solidne države BiH.

DANI: Kako Vi tumačite činjenicu da su se neki veliki srpski književnici u potpunosti stavili u službu jedne politike koja je nanijela puno zla narodima Crne Gore, a i na prostorima bivše Jugoslavije? Evo, recimo, Matija Bećković.

KILIBARDA: Ja sam već neđe rekao da su tri čovjeka nanijela ogromnu štetu Crnoj Gori, a njih trojica pojedinačno ne poznaju Crnu Goru. To su: pjesnik Matija Bećković, mitropolitAmfilohije Radović i bivši predśednik Crne Gore Momir Bulatović. Svi oni jednodimenzionalno poznaju Crnu Goru. Gospodin Amfilohije Radović je u svojoj 13. godini otišao u pravoslavni manastir, studirao po svijetu, doktorirao, i tek će kao episkop doći u Crnu Goru, koju on poznaje iz priče i legende. Matija Bećković je rođen u Senti, maturirao je u Valjevu i Crnu Goru poznaje iz cvijićevsko-erdeljanovićevske škole, legendi, priča, velikosrpskih pogleda na tu slavnu srpsku Spartu itd. Momir Bulatović je rođen, mislim, u Beogradu, maturu završio u Zadru, došao je u Podgoricu da studira ekonomiju i znao je Crnu Goru kao svaki momak koji je išao na primorje da se okupa. Prema tome, Crnu Goru treba poznavati. Ko god pristupa Crnoj Gori kao nekoj legendi svjetske istorije, samo poznaje jednu pjesničku dimenziju Crne Gore; ko god Crnu Goru gleda samo kao neki siromašni krš, poznaje jednu njenu socijalnu stavku. Crnu Goru treba poznavati u njenom kompleksu: nije više Crna Gora ono što je bila ni u doba Balkanskih ratova, niti ono što je bila u doba Njegoša, niti vladike Danila. Crna Gora je danas sasvim nešto drugo, ona je jedna multietnička, multinacionalna država, đe je prvi put zaista na djelu harmonija vjera i nacija. Nikad se nije misao kralja Nikole, bolje reći knjaza Nikole, oživotvorila kao što je danas. A on je, kao jedan mudar političar, radio sve da se oformi jedan harmonični život u Crnoj Gori. No, Srbiju ne treba samo napadati, ona radi svoj posao kao i svaka sila, jer je ona sila za svoju okolinu. Crnogorcu naspeš korito u Beogradu, daš mu sve beneficije i onda taj Crnogorac igra kako oni sviraju. Ja imam pravo da ovo kažem jer ja u politiku nijesam ušao kao apsolvent, nego kao redovni profesor univerziteta. Da sam ja htio igrati po taktu Srbije, ja bih danas bio jedan od glavnih pregovarača u onom timu koji rješava sudbinu Crne Gore. Ja ne želim ovim da ističem sebe, ali hoću da polemišem sa nekim ljudima koji me stalno napadaju „kako Kilibarda mijenja politiku kao košulje“. Ne mijenja Kilibarda politiku kao košulje, nego je Kilibarda u politiku ušao sa akademskim, profesorskim, knjiškim stavovima i uvjerenjem da se može govoriti i o jednom narodu i o jednoj državi i o jednoj harmoniji. Ali, kad sam ja tokom pet-šest godina bavljenja politikom vidio šta unitarni političari Srbije misle, onda sam doživio stid. Vidio sam da sam krenuo putem koji ide protiv Crne Gore i njenog interesa. Ja sam imao snage da priznam svoju grešku, da kažem – neću ja to da radim. A ja sam se vrlo često nalazio sa prvim ljudima, bio sam češći gost i kod Miloševića, sa Dobricom Ćosićem i tim ljudima sam vrlo često bio u Beogradu. Kad sam vidio da oni suštinski na Crnu Goru gledaju kao na najobičniju malu provinciju koja je dobra samo za unitarnu politiku, da se ona naglašava kao „srpska Sparta“, ja sam onda reterirao i krenuo ovim putem. I, pravo da vam kažem, kad sam javno kazao da neću ići tim putem, ośetio sam olakšanje kao da sam se okupao poslije nekog strašnog zamornog i znojavog dana.

DANI: Kako danas gledate na Vaše učešće u propagandnim aktivnostima Srpske demokratske stranke uoči prvih izbora u BiH?

KILIBARDA: E, to mi je vrlo drago što ste me pitali. Ovako: počinje da se osniva višestranački sistem na prostorima titovske Jugoslavije i često sam pozivan da govorim u propagandi SDS-a i skoro da nema grada od Bileće do Banje Luke i od Foče do Broda đe ja nisam govorio. I najčešće je na tim skupovima, na tim trgovima, bila trojka: Radovan KaradžićJovan Rašković, Kilibarda, pa onda i ovaj i onaj. To je bilo, molim vas, vrijeme prije rata. Uvijek bi nas pozdravio neko iz drugih stranaka; dobro se śećam: u Foči nas pozdravlja Muhamed Čengić i neko zviždi iz publike. Onda ja intervenišem i kažem: „Nije srpski običaj da se gostu zviždi!“ U Mostaru nas pozdravlja neki katolik, pa neki musliman, to je tad bilo tako. Nikad Novak Kilibarda nije održao niti jedan govor od kada se zaratilo, to je bilo prije rata i to ističem više puta. Ja sam, recimo, gospodina Aliju Izetbegovića naživo vidio prvi puta na drugi dan Božića u prostorijama SDS-a, kada je ona slavila Božić; tu je bio i reis, došao je mitropolit itd… Ja se jesam aktivno bavio propagandom u korist SDS-a prije rata. Ali bih želio da ljudi koji me napadaju paušalno preslušaju te govore pa da pronađu neke, po mene danas, kompromitirajuće rečenice. No, ne mogu ih naći, jer takvih rečenica u mojim izjavama i nije bilo.

DANI: Jeste li mogli pretpostaviti na šta će izaći Karadžićeva politika i koje je sve metode spreman upotrijebiti da bi ostvario svoje ciljeve?

KILIBARDA: Ne, nažalost. Bio sam u jednoj velikoj zabludi, pa sam vjerovao da genocid i strava Drugoga svjetskoga rata, Auschwitz i Jasenovac, ne mogu biti ponovljeni i da čovječanstvo neće ugaziti u to zlo. Moram priznati da sam bio strašno, užasno naivan. Kada se osnivao SDS, kao što su se osnivale i druge stranke, nijesam ni sanjati mogao da će doći do onoga do čega je došlo. Jednostavno, imao sam više povjerenja u ljude; ja sam se ranije ośećao u jednom Sarajevu, vjerujte, na neki način ugodnije nego u svom Nikšiću. Moja je doktorska disertacija imala temu bosansku, bolje reći, čak sarajevsku, moj je prvi mentor za doktorsku tezu bio Salko Nazečić. Izdavao sam knjige u Svjetlosti, učestvovao u javnom, kulturnom, književnom životu BiH. Imao sam čast da budem primijećen od ljudi kao što je Mak Dizdar. Neko će reći da sam bio naivan, a bio sam naivan. Zar nisam bio naivan kada sam pomišljao da mogu Srbija i Crna Gora jednim duhom disati? Ali, ja sam kasnije vidio svoju zabludu i ja se ne stidim da iznosim svoje zablude. Kada sam prvi put poslije rata došao u Sarajevo, u zvaničnoj delegaciji Crne Gore, kao potpredśednik Vlade, na konferenciji za štampu jedan me novinar pitao kako se ośećam. Rekao sam da ośećam i radost i stid, i to sam iskreno mislio: radost što sam došao i užasan stid zbog svega što se dogodilo. Posebno me stid bilo kad sam ušao u razrušeno Sarajevo, koje je prije dvije i po godine ipak bilo razrušenije nego danas, i vidio da niti jednoj crkvi ne fali niti jedan kamen, sem ako nije zalutalo zrno od ovih mojih sa brda. Došao sam do uvjerenja da je u pitanju velika snaga toga svijeta, kojemu uspijeva da tokom infernalnih godina, kada nije bilo ni hljeba, ni vode, sačuva neku veliku tenziju duha. Nešto kasnije, ja ću doći do uvjerenja, koje me je također oblivalo stidom, da je Sarajlija, da je ovaj mučenički bošnjački narod, spremniji da zaboravlja nego naš da se izvinjava. A to je, znate, civilizacijska pobjeda.


DANI:
 Vi ste još uvijek jedini, hajde recimo, pravoslavac koji je otišao u Srebrenicu i učestvovao u komemoraciji tamošnjim žrtvama. Kako ste doživjeli taj put?

KILIBARDA: Kad sam, kao šef Crnogorske misije, čuo da će biti ta velika komemoracija u Potočarima, prijavio sam se za odlazak Protokolu Federacije BiH. Prvi put u životu sam tada prošao tim putem, gledao sam, doživljavao. Vidio sam u jednom mjestu ono prase koje su pekli pored puta, vidio sam đecu koja istrčavaju, ni kriva, ni dužna, i tri prsta upućuju ka koloni. To prase koje se okretalo na ražnju zaista je odvratno djelovalo. Mislio sam da je to, ipak, neki eksces. Došao sam u Potočare, ja koji sam i iz literature i iz života saznao za mnoge teške stvari. Moja dotadašnja saznanja su se kretala u granicama jednog normalnog doživljavanja stvari. Ali, dvije su me stvari tamo ipak izbacile iz ravnoteže i poremetile. Prva je kada sam vidio kamen temeljac budućeg spomen-groblja, to nije običan kamen kakvih sam se nagledao kad se podižu građevine, nego je to bijela četvrt od više tona. Shvatio sam da je to strašna stvar: dakle, ne može se ni kamen temeljac postaviti, jer će ga neko razbiti, oskrnaviti, pa je, eto, donijeta velika kocka da ga ne može slomiti baš svaka bijeda. I drugo, što me je potpuno paralisalo, kada je došlo na desetine i desetine autobusa, mislim da ih je bilo preko stotinu, i izlaze žene i žene i skoro samo žene. Ja sam za slične skupove znao samo iz literature, ali tamo prvi put vidim jedan tako ogroman skup žena, običnih žena, tako utuženih žena Srebrenice, bez muževa, bez sinova, bez braće. Mi smo tamo, kao diplomatski kor, bili na jednoj posebnoj strani. Tokom molitve, koju je predvodio reisul-ulema, čuo se mukli jauk te ogromne mase žena. Pravo da vam kažem, teško je naći riječi da opišem kako me se sve to dojmilo: ja ne znam da li je tu više bilo nekoga stida, neke muke, nekoga poimanja ljudske nesreće. Uglavnom, doživio sam to na jedan poseban način i imao sam potrebu da to kažem. Na sreću, jedan naš novinar iz Crne Gore, Ruždija Adžović, bio je ovđe, tako da su ovi moji utisci objavljeni i u Crnoj Gori. Doduše, na neki način, za takav gest sam već bio pripremljen. Jer, nakon što su srbijanska televizija, koju je vodio Vučelić, i u Crnoj Gori njihov epigon Labudović, pravili ogromni zločin lažući crnogorski narod prikazujući sve bošnjačke žrtve kao srpske, ja sam tada u Skupštini Crne Gore ustao kao poslanik i rekao da me nije sramota da imitiram Willyja Brandta, ako je dozvoljeno malo porediti sa velikim. Rekao sam tada da molim i Boga i ljude da oproste Narodnoj stranci, čiji sam bio predśednik, što su njeni ljudi išli i na Hercegovinu i na Dubrovnik itd.

DANI: Šta mislite, koliko će još vremena proći pa da neko od lidera Srpske pravoslavne crkve ili srpskih političkih lidera dođe u Srebrenicu, iskaže svoj žal i zamoli za oprost?

KILIBARDA: Srpski narod nikad neće stupiti u luku smirenja dok se ne bude oslobodio mita. Srpski narod je jedinstven što slavi poraz; porazi se ne slave, porazi se zaboravljaju. Tu je Crkva odigrala izvanredno reakcionarnu ulogu, posebno Nikolaj Velimirović. On, koji je i Hitlera pozdravio kao čovjeka koji je koordinirao interese Katoličke crkve i fašizma. Crkva je tu napravila nevjerovatno negativnu ulogu, jer je ona tu navodnu srpsku žrtvu i razapetog Srbina u istoriji poistovjetila sa žrtvom Isusa Hrista. Uz to, dok se god ne izmijene nastavni programi društvenih nauka, nema osnovnih uslova da se zasnuje nova kolektivna svijest koja ima korektan pogled na prošlost i na istoriju. Evo šta se kod nas dogodilo: Njegoš, najveći pjesnik crnogorskog naroda, i nikad neće biti većega – ja ne znam da li će Englezi nekada imati većeg pjesnika od Shakespearea, Talijani od Dantea itd. – dakle, Njegoš piše Gorski vijenac u kome uspijeva da taj jaki antiislamski stav, koji je imanentan evropskoj hrišćanskoj civilizaciji od Prvoga krstaškoga rata pa dalje, iskaže jednim vrhunskim pjesničkim jezikom. Ne radi on tu ništa drugo nego što je radio jedan Torquato Tasso koji piše Oslobođeni Jerusalem. Taj antiislamski stav hrišćanske Evrope ekspliciran je toliko puta, pomenimo samo špansku konkvistu, istrebljenje muslimana sa Sicilije, pomenimo krstaške ratove kada su đecu vodili da bi oslobodili Hristov grob itd. I Njegoš u vrijeme crnogorske borbe uspijeva da taj jaki antiislamski stav iskaže velikim pjesničkim nabojem. I šta biva? Gorski vijenac, objavljen 1847. godine, postaje jaka ideološka literatura i pismenog i nepismenog Crnogorca. Mora se priznati da je ta jaka ideološka literatura bila prosto ugrađena u duh boraca i na Grahovcu i na Vučijem dolu i u svim bitkama kad je trebalo Osmanlijama pokazati put za Istok, da odu tamo odakle su došli. Ali, nažalost, po 300 puta nažalost, taj antiislamski stav koji tumači Gorski vijenac nastavljen je da živi i kasnije, kada ni teorijske opasnosti nije bilo od Osmanlija sa Istoka. Pa se i dalje sa katedre čuju tirade o tome kako „smrde poturice“, kako „treba lomiti munar i džamiju, a badnjake srpske nalagati“ i kako „luna i krst, dva strašna simbola, njima pomirenja nema, njihovo je na grobnici carstvo“ itd. U jednom dubljem značenju, svi oni crnogorski polupismeni ili pismeni vojnici koji su išli na Hercegovinu na neki način su bili usmjereni Njegoševom poezijom. Njegoš je, ni kriv ni dužan, baš kao i Torquato Tasso, završio jednu ideološku misiju jednog vremena. Ali, u Crnoj Gori je i dalje nastavljena praksa prema kojoj se stihovi Gorskog vijenca odnose na jedan nedužni narod. Najbolja ilustracija ovog o čemu govorim je istiniti sljedeći događaj: čovjek je pitao jednog dobrovoljca iz Crne Gore koji je učestvovao u zločinima u Hercegovini u ovom posljednjem ratu: „Zašto sa takvom voljom ubijaš muslimane i pališ muslimanske kuće?“ Ovaj mu je odgovorio: „Što pitaš, pa nisi ti valjda pametniji no vladika Rade!“ Ja se śećam, prije toliko godina, kada je pjesnikinja Mubera Mujagić rekla, i to u jednoj artikulisanoj priči, da bi trebalo drugačije tumačiti Njegoša, da je doživjela šta je doživjela. To se uzimalo kao napad. Ja i sad kažem da je Njegoš neprevaziđen pjesnik crnogorskog naroda; kao što svaki narod ima velikoga pjesnika, tako i Crna Gora ima Njegoša. Ali, Njegoš se mora drugačije tumačiti u našim školama nego što se tumačio do sada i sada. Jer, mi moramo jednom priznati da u svim genocidima koji su vršeni nad narodom muslimana i Bošnjaka, pa bilo to u Šahovićima 1924. godine, bilo oko Foče u Drugom svjetskom ratu, bilo to u najnovijem ratu, Njegoš je bio na usnama tih koji vrše genocid. Društvena harmonizacija, za koju danas očito postoje pretpostavke u Crnoj Gori, nikada neće postati stvarnost dok god se ne izmijene obrazovni programi. Da bih ja nešto unaprijedio na tom planu, skoro sam na jednoj tribini u Pljevljima rekao jednu vrlo vehementnu stvar – a to sam rekao kao čovjek koji je naučio da ga psuju, i to mene više ne nervira. Rekao sam, sa izvjesnom lukavošću, da bih malo dirnuo bošnjačke intelektualce u Crnoj Gori, sljedeće: „Da sam musliman u Crnoj Gori, bojkotovao bih školu nespremanjem đece u škole dok se ne izmijene programi iz društvenih predmeta!“ Jer, da mi budemo ljudi: u jednoj školi, u istoj klupi, śede mali Mujo i mali Jovo. I sad, mali Mujo hoće da ide kući, možda ga čeka njegov dedo da idu zajedno u neku pośetu, u džamiju ili, recimo, bajramski obilazak. Ali, taj mali Mujo do podne sluša tumačenje Gorskog vijenca prema kojem treba lomiti i munaru i džamiju itd. Mi lako teorijski možemo govoriti „svi smo ravnopravni, sve vjere itd.“, ali se treba zapitati kako se ośeća taj mali Mujo. Dok god to ne bude tako, ne bih rekao da će biti pravoga građanskoga reda i demokratske harmonije u mojoj Crnoj Gori.

Kilibarda: Hrabrost Amfilohijeva proističe iz straha crnogorske vlasti
12. novembar 2010.
– Kao čuđenje svake razborite glave ističem činjenicu da crnogorska Skupština još nije poništila odluke Podgoričke skupštine iz 1918. godine i dekret kralja Aleksandra o ukidanju autokefalne crkve. Iz toga straha crnogorske vlasti proizilazi hrabrost srpskog mitropolita Amfilohija da bez poreza zgrće zaradu tokom svetosavskih svečanosti u istorijskom manasturu Ostrog – piše u današnjoj kolumni Ex katedra u Pobjedi profesor i književnik Novak Kilibarda.

On se u kolumni i opširnije bavi istorijskom autokefalnošću Crnogorske crkve:

– Da je (CPC) nepobitno bila autokefalna, jako svjedoči ustav Crnogorske crkve iz 1903. godine, koji je sačinio Nikodin Milaš, a ozakonio ga svojim potpisom knjaz Nikola Petrović.

Profesor Kilibarda najveći dio teksta posvećuje istoriji Srpske pravoslavne crkve.

 ***

Zašto je nedavni simpozijum o crnogorskom jeziku toliko naljutio pojedine profesore

(Subota, 26. februar 2011. godine)

Novak Kilibarda: Velikosrpska ofanziva ne prestaje

Bilo je samo pitanje vremena kada će pojedini profesori Studijskog programa crnogorski jezik i književnost javno ispoljiti svoje nezadovoljstvo Pravopisom i Gramatikom crnogorskog jezika, koje se moglo naslutiti kroz sporadične medijske izjave. Nakon simpozijuma, pokrenuta je prava lavina napada na Institut crnogorskog jezika, na njegove članove, na autore Pravopisa i Gramatike.

Dr Novak Kilibarda i Slavko PerovićUslijedila je i polemika sa ministrom prosvjete i sporta Slavoljubom Stijepovićem, koji je profesorkama nikšićkog fakulteta odgovorio da je simpozijum imao za cilj da „javnosti predoči šta crnogorski službeni jezik jeste i da se stručno obrazloži da on zadovoljava potrebe svih crnogorskih građana“. U odgovoru Ministarstva se podśeća da su na simpozijum pozvani i profesori studija crnogorskog jezika, ali da su oni odgovorili da im na „tom skupu nije mjesto“.

Dešavanja na Studijskome programu za Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti nijesu iznenađenje za profesora Filozofskog fakulteta dr Novaka Kilibardu.

– Od Podgoričke skupštine 1918. godine, kada je hiljadugodišnja Crna Gora ukinuta kao država, ne prestaje svetosavski unitarizam da dokazuje da se spartansko srpstvo najcjelovitije uobličilo u Crnoj Gori. Jednako klerikalci, akademici i političari od tada vode za nos široke narodne slojeve dokazima da je srpstvo od iskona sazrijevalo u Crnoj Gori. No, ne treba zbog toga srbijanske velikosrbe psovati, zato što oni tu svoju asimilatorsku radnju stalno izvode uz pomoć uslužnijeh Crnogoraca – kaže dr Kilibarda.

Metaforično kazano, ističe naš sagovornik, nikad Srbija nije udarila aperkat u crnogorsku vilicu srbijanskom no vazda crnogorskom uslužnom rukom.

– Nekad su se poslužili Svetozarom Tomićem, nekad Markom Dakovićem, jednom su povjerovali da će to uraditi s Novakom Kilibardom, a danas udaraju i kroše i aperkat hordom anticrnogoraca kojijem su idoli Amfilohije Radović i Matija Bećković. Poništavatelje crnogorskoga imena i jezika ne nervira činjenica što šačica obrazovanijeh lica zna u čemu se sastoji velikosrpska, odnosno anticrnogorska propaganda. Njima je glavno da zavode, odnosno vode za nos, široke narodne mase, koje ne poznaju osnovne činjenice iz istorije Crne Gore – poručuje profesor Kilibarda.

Komentarišući naše pitanje o napadu na crnogorski jezik, na njegovu negaciju, koja dolazi prije svega sa studija za srpski jezik i književnost, profesor Kilibarda kaže da je „pročitao u jučerašnjoj i današnjoj Pobjedi napad na Institut za crnogorski jezik i na dr Adnana Čirgića“, i da ga je bilo „stid od takvoga napada“.

– Prvo, tamo se neistinito kazuje da postoji na Filozofskom fakultetu Institut za jezik i književnost. Drugo, naglašava se broj doktora nauka i magistara kao dokazna činjenica da je tamo već oformljen teren za naučna postignuća. Pa zaboga, doktorati i magistrature samo su diplome, odnosno školska priznanja da je dato lice osposobljeno da se bavi naukom. A poznato je, otkad doktorati postoje, da nije datome licu trebalo potpisivati doktorsku diplomu ako to lice barem za pet godina naučnijem postignućem ne nadmaši svoj doktorat. A đe su naučna postignuća onijeh dama koje su se onako halapljivo okomile na Čirgića?

Ne pominjući mu ime, čak ga nazivaju dželatom, podrazumijevajući mogućnost da običan građanin, kome je Amfilohije idol vjerski i etički, zaključio da samo ime Adnan posvjedočava mogućnost da je to lice dželat koji se ustremio na srpstvo i unitarno svetosavlje. A mačku o rep treba objesiti to što je taj Čirgić, taj „poturica“ iz Podgorice, taj cikotićki „Turčin“, obradio njeguški govor i objavio rječnik crnogorskoga kraja iz koga je Njegoš ponikao – naglašava dr Kilibarda.

Našem sagovorniku je, kako kaže, beskrajno čudno to što protivnici crnogorskog jezika ne uzimaju u obzir činjenicu da su vrhunci crnogorskoga književnoga duha ostvareni na crnogorskom jeziku za koji je sada pripremljen pravopis iza koga stoji Ustav Crne Gore.

Doktor Kilibarda nastavlja:

Śetimo se samo ovijeh djela: Ženidba Maksima Crnojevića, Marka Kraljevića i Musa Kesedžija, Zidanje Skadra, Ženidba kralja Vukašina, Čovjek – paša i Mijat čobanin, Smrt Nikca od Rovina, Batrić Perović, Poslanica Petra I, Gorski vijenac, Luča mikrokozma i Balkanska carica. Śetimo se činjenice da je Vuk Karadžić, taj Drobnjak porijeklom, ostvario svoju slavu pred Evropom pišući jezikom protiv koga se danas zauzimaju dame-naučnice s Filozofskog fakulteta iz Nkšića. Zašto im bodu oči glasovi ś i ź , koji je žive i danas punijem životom na širokijem prostorima Crne Gore, to mojoj skromnoj inteligenciji ne može biti jasno.

Bez velike svetosavsko-unitarističke i amfilohijevsko-beogradske propagande ne bi se moglo dogoditi da Rajka Glušica ovako završava svoj napad na Institut za crnogorski jezik. Nekadašnja moja uzrona studentkinja veli: ,,Kako je crnogorska aktuelna jezička politika, vođena diletantima, ekstremno nacionalistička, a podržava je i sprovodi Vlada preko svog Ministarstva prosvjete i sporta, onda ta Vlada i ne shvata karakter i pogubnost takve jezičke politike, ili joj ona po svom karakteru odgovara. Ako se po jezičkoj politici procjenjuje najmlađa evropska država, nameće se zaključak da se ona, na putu ka Evropi, pretvara u nacionalističko čudovište i da joj takvoj u društvu demokratskih država i naroda neće biti mjesta“.

Rajka, nije Crne Gora najmlađa evropska država. Ta država, koja je tri puta mijenjala ime, pobijedila je u boju protiv moćne Vizantije na Tuđemilu 1042. godine. Ali, izgleda treba srušiti znak te njezinje pobjede, isto onako kao što joj treba zatrijeti njegoševski jezik.

Ko to od običnih građana zna da je Nemanja, župan ne Srbije nego Raške, ognjem i mačem osvojio Crnu Goru, odnosno Zetu? Ko zna da je srpski despot Đurađ Branković poslao 1.500 elitno naoružanijeg konjanika da pomognu Turcima da osvoje vizantijski Konstantinopolj? Ko zna da je srpskom kralju Stevanu Provjenčanome papa dao kraljevsku krunu? Prekjučerašnje rušenje obeliska na Tuđemilu duboko je isplanirano s namjerom da se zatru veliki koraci iz istorije Crne Gore, kakav je pobjedonosna bitka na Tuđemilu 1042. godine. Trebalo bi zapitati Amfilohija i književnika Matiju zašto se u Gorskom vijencu, đe se pominju i muslimani i katolici kao borci protiv Osmanlija, ne pominje Sveti Sava. Prema tome, ofanziva velikosrpska na crnogorski jezik i crnogorsku istoriju samo je nastavljena garašaninovske uobičajenosti koja nikad ne prestaje.

Na tzv. Crnogorskoj katedri za jezik i književnost u Nikšiću ima jedna profesorica čiji je otac iz okoline Nikšića, dama koja je diplomirala na Filzofskom fakultetu u Nikšiću, a koja i svoja predavanja i radove koje objavljuje ostvaruje dosljednom ekavicom. Ta činjenica navodi na uzvike: Bravo Srbijo, bravo Amfilohije, bravo Matija! A takva mogućnost ostvarljiva je u Srbiji koliko bi bila ostvarljiva moja pomisao da postanem kineski car. Sama profesorska elita na Katedri u Beogradu na kojoj sam studirao bila je iz Crne Gore. Tu su bili Radosav Bošković, Mihailo Stevanović, Radomir Aleksić, Radovan Lalić, Miljan Mojašević, Nikola Banašević i dr. Svi zadržali akcente iz svojijeh plemena, a svaki čisti ekavac. Razumije se, na tome treba čestitati Srbiji, a pitati Crnogorce što se tako ponašaju.

***

Kilibarda: Ako ćete srpski, onda tražite ekavicu

19. avgust 2011.

18_kilibardaPotpuno je prirodno da je u udžbenicima crnogorski jezik, državno kodifikovan jezik, a u demokratskoj zemlji onim roditeljima koji žele da im đeca uče srpski jezik, ili bilo koji drugi, treba organizovati fakultativnu nastavu. Ako će aposlutni srpski onda neka zahtijevaju ekavicu, kazao je za Skala radio prof.dr.Novak Kilibarda.

„U našoj zemlji dešava se nešto neobično. Političari, posebno opzicioni, koji se inače bore protiv znamenja crnogorske države, raspravljaju o jeziku, a među njima su najčešće nestručni za jezik.“

„Razvijene nacije i države poput Italije i Njemačke, bez obzira na jezičke i razlike u dijalektu, primjenjuju kodifikovani italijanski ili njemački književni jezik koji se uči na svim prostorima Italije ili Njemačke.“

Kod nas je Ustavom precizirano da je državni jezik crnogorski. Prema tome, što tu ima nejasno, pita se Kilibarda?

Crnogorski jezik ostvaren je u najvećim djelima naše literature. Pomenimo Njegoša, a bio je ostvaren i prije Vukove reforme u velikim književnim izrazima u Crnoj Gori.

Nova dva glasa ś i ź koji se preporučuju apsolutno su živjeli u narodu i nikada naši stari nijesu rekli sjekira ili sjedi, već śekira ili śedi.

Potpuno je prirodno da je u udžbenicima crnogorski jezik, državno kodifikovan jezik a u demokratskoj zemlji onim roditeljima koji žele da im đeca uče srpski jezik, ili bilo koji drugi, treba organizovati fakultativnu nastavu

Čudno je, ako će aposlutni srpski onda neka zahtijevaju ekavicu, objasnio je Kilibarda.

Po njegovim riječima u Crnoj Gori ovih dana nije rasprava o jeziku dostojna ozbiljnije priče. To su političke rabotice, kazao je Kilibarda.

„ Dođe pop iz Rusije, mitropolit, održi lekciju crnogorskoj vlasti a ona ne smije da mu kaže ništa, bez obzira što podcjenjuje crnogorsku naciju, crkvu i jezik“.

Najvažnije je da već u septembru đeca u školi uče svoj crnogorski jezik, zaključuje Kilibarda.

***

Forum Slobodne Evrope – odgovori Novaka Kilibarde na pitanja građana

Crnogorski književnik i političar Novak Kilibarda nedavno je revoltiran potezima Amfilohija, mitropolita Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, koji su kulminirali postavljanjem crkve na Rumiji, podnio ostavku u Savjetu za zaštitu prava manjinskih naroda i etničkih grupa. Kilbarda je prošao na ovim prostorima rijetko viđenu “političku evoluciju”. Osnivač i dugogodišnji predśednik Narodne stranke, pokušao je od stranke velikosrpske nacionalisticke orijentacije napraviti gradjansku partiju, uvodeći je krajem devedesetih u procrnogorsku vlast DPS-a i SDP-a. Sa mjesta potpredśednika Vlade, tokom NATO intervencije, prijetio je Vojsci Jugoslavije ukidanjem vode i struje zbog njenog provociranja sukoba u Crnoj Gori. Nakon napuštanja Narodne stranke ušao je u vode diplomatije – aktuelni je ministar-savjetnik za politička pitanja ambasade SiCG u Sarajevu. Poslednjih godina žestoko se zalaže za crnogorsku državnu samostalnost. U bogatom književnom djelu kritički se bavio i Njegoševim djelom, zbog čega je često napadan.

Ime: Komsija – Beg
18.08.2005 16:23

Prvo sto bih te pitao ima li kod tebe sto starog? Bogoti, hoce li ta vise Crna Gora postati normalna drzava? – Ja mislim da nece uskoro dok je taj Milosevicev “ dijetic “ Djukanovic jos u vlasti. Imam jos jedno vazno pitanje za tebe, kada ces u penziju i kolika ce ti biti? Samo ne moj slagati hehehehhe.

Odgovor

Ime: Moderator

18.08.2005 16:23
Gospodin Milo Đukanović, kao i ja, bio je nekad s Miloševićem u istom političkom taboru, ali se, kao i ja, s njim razišao. Valjda vam je poznato da čovjek može promijeniti svoj politički stav kad uvidi da je išao pogrešnim putem. Danas g. Đukanović transparentno predstavlja političke snage koje se bore za samostalnu, ili kako vi rekoste – normalnu, državu Crnu Goru. Na Vaše pitanje kad ću poći u penziju, odgovaram Vam napomenom da književnici, kao i drugi stvaraoci, nikad ne mogu poći u potpunu mirovinu.

Ime: bashkim_93@hotmail.com

18.08.2005 17:36
sta mislite,kakva veza postoji izmedju Crne Gore kao nezavisna drzava i konacnog statusa KOSOVA?-hvala.
Odgovor

Ime: Moderator

18.08.2005 17:36
Crna Gora nema ništa sporno s Kosovom. Ako Srbija i Kosovo nadju zajednički jezik da ostanu u jednoj državi, to će Crne Gora pozdraviti. Ako se stanovništvo Kosova na demokratskom referendumu izjasni za državnu samostalnost Kosova, Crna Gora će tu državu priznati.

Ime: samir_privat2@msn.com

18.08.2005 22:00
gosp kilibarda znam da ste bili veliki prijatelj bozidara vucurevica sta mislite o njemu i kako tumacite da je bozidar ucestovao u etnickom ciscenju bosnjaka u trebinju kao i paljenje i rusenje vjerskih objekata to jest dzamija i sta mislite da li je genocid izvrsen u srebrenici?
Odgovor

Ime: Moderator

18.08.2005 22:00
: Ja sam bio poznanik g. Božidara Vucurevića, kamiondžije, guslara, predśednika opštine, diplomiranog pravnika s univerziteta iz Prištine, deseteračkog pjesnika i vizionara starijeg i ljepšeg Dubrovnika. On me više privlačio kao pitoreskna osoba koju treba opisati, nego kao političar koga treba uvažavati. Za svaku je osudu njegovo amatersko-političko divljanje u gospodstvenom Trebinju, kao što je rušenje džamija , ali srećna je okolnostr što tada u Trebinju nije bilo brojnih žrtava kao u drugim mjestima BiH. Na pitanje je li izvršen genocid u Srebrenici, odgovaram Vam molbom da pročitate moje knjige u kojima sam osudio taj najteži genocidni zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.

Ime: igormandic@hotmail.com

19.08.2005 05:41
Gospodine Kilibarda, vaš prethodnik na ovom sajtu, g. Krivokapić, ustvrdio je da je crnogorsko nacionalno pitanje riješeno. Šta vi o tome mislite?
Hvala i pozdrav! Igor
Odgovor

Ime: Moderator

19.08.2005 05:41
Upućujem srdačan pozdrav i izraze poštovanja g. Igoru Mandiću. Crna Gora i Austrija imaju vrlo sličnu nacionalnu sudbinu. Izgrađivale su svoju državnost kroz mnoge vjerkove, a nominalizovale su svoju nacionalnost tek u petoj deceniji XIX vijeka. Crna Gora čak četiri godine ranije. Samo osobe anahrone svijesti mogu danas nazivati Austrijance Njemcima i Crnogorce Srbima. Na svakom plebiscitu u objema tim državama ogromna većina hrišćanskog življa izjasniće se kao Austrijanci i Crnogorci. Prema tome, svi pokušaji u Srbiji, i posebno Srpske pravoslavne crkve u Cnroj Gori da se ukine crnogorska nacija i da se ne priznaje crnogorski jezik su bezuspješni.

Ime: muhammad@hotmail.com

19.08.2005 05:50
Gospodine Kilibarda:
„Zemlja mala odsvud stiješnjena,
s mukom jedan u njoj ostat može,
kakve sile put nje zijevaju,
za dvostrukost ni mislit ne treba!“
Je li pjesnik bio prorok?
Puno pozdrava!
Muhamed
Odgovor

Ime: Moderator

19.08.2005 05:50
Ako se izdvojeno uzimaju stihovi velikih pjesnika, kao što je Njegoš koga Vi citirate, može se pomoću tih stihova svaka tvrdnja pravdati. U «Gorskom vijencu» čitamo i ove stihove: «O, Stambole zemajlsko veselje, O Stambole, svečeva palato / Istočniče sile i svetinje / Kakav oltar bliže neba stoji!». Kad se Njegoš pogrešno tumači, njegovi stihovi mogu genocidno i antiislamski da zvuče. Čujmo stihove: «Treba lomit munar i džamiju / i šarati uskrsova jaja!». Vi ste, g. Muhamede, inventivno pronašli stihove u «Gorskom vijencu» koji odslikavaju današnje stanje Crne Gore: «Zemlja mala odsvud stiješnjena / Kakve sile put nje zijevaju!».

Ime: Mostarac

19.08.2005 08:34
Kako tumacite naglu promjenu u vasem politickom stavu s pocetka ’90 i sada? Iz tih godina vas se sjecam kao bastiona velikosrpstva i osobe koja je svojim izjavama samo dodavala ulje na vatru. Sto mislite o sebi u tim danima i jeste li svjesni svoje pogreske? Koja je referentna tocka koja je utjecala na vasu promjenu i smatrate li dijelom odgovornim za zlocine JNA na dubrovackom ratistu? Jer iz tih dana ne vidim po cemu bih vas mogao razlikovati od Bulatovica i drugih nizih politicara koji su svim sredstvima i lazima branili pravo JNA da napadne Dubrovacko primorje i opustosi ga.
Odgovor

Ime: Moderator

19.08.2005 08:34
Promijenio sam svoje političko uvjerenje kad sam došao do zaključka da sam išao pogrešnim putem. Svjestan sam da sam javnim istupima pomagao politiku koju je simbolizovao Slobodan Milošević i, kako kažete, dodavao ulje na vatru. Bio sam u zabludi ne pretpostavljajući da će ta politika dovesti do rata i zločina. Nijesam direktno odgovoran za bestijanja JNA na dubrovačkom ratištu, ali jesam indirektno zato što su i neki članovi Narodne stranke, čiji sam bio predsjednik, tamo učestvovali. Razlikujem se od Bulatovića po tome što je on bio šef vladajuće partije i predsjednik Crne Gore, a ja samo predsjednik jedne opozicione partije, što znači da nijesam mogao izdavati nikakva naređenja u okvirima takašnje crnogorske vlasti.

Ime: Nikola

19.08.2005 11:03
Gospodine Kilibarda, bili ste moj profesor na odsjeku za srpski jezik i knjizevnost u niksicu, pa zelim da vas pozdravim. Moram priznati da mi se ne dopada tolika promjena vaseg politickog i nacionalnog opredjeljenja, ali to nije razlog da ne kazem da sam uvijek uzivao u vasim predavanjima, ali i u javnim istupima. Zato zemil da kao covjek srpskog nacionalnog bica zelim da porucim svima da razlike i stavovi ma koliko bili suprotni treba da nas spajaju, a ne razdvajaju, ako smo ljudi.
Odgovor

Ime: Moderator

19.08.2005 11:03
Drago mi je što ste bili moj student, jer sljedeća Vaša misao služi na ponos i Vama i meni. Evo neka je upoznaju i drugi. Citiram Vas: «Moram priznati da mi se ne dopada tolika promjena Vašeg političkog i nacionalnog opredjeljenja, ali to nije razlog da ne kažem da sam uvijek uživao u vašim predavanjima, ali i u javnim istupima. Zato želim da kao čovjek srpskog nacionalnog bića poručim svima da razlike i stavovi, ma koliko bili suprotni, treba da nas spajaju, a ne razdvajaju, ako smo ljudi. «Hvala Vam, Nikola, što ste bili moj student.

Ime: Kriza identiteta

19.08.2005 11:57
Dragoi gospodine,Da li ste vi pisac, profesor, politicar ili diplamata? Jedino na Balkanu to mu ide zajedno i izgleda narodu „vidi pametna covjeka“, a u ostalom svijetu to ne vazi barem zadnjih 150 godina. Sta cemo, zato su nam skole kakve jesu, dobre knjige odavna ne procitah (na HBSC jeziku) politika kakva vec jeste, a odakle jos i diplomatija? Pitanje: Da li igrate i sah i kad cete na svjetsko prvenstvo?
Odgovor

Ime: Moderator

19.08.2005 11:57
Žao mi je što davno nijeste pročitali dobru knjigu na HBSC jeziku, kako naglašavate. Raspitajte se, gospodine, ima dobrih knjiga na tom jeziku. Vi smatrate da u jednoj osobi ne može stajati pisac, profesor, političar i diplomata, i tvrdite da se takav čovjek u svijetu, osim Balkana, nije pojavio za posljednjih stopedeset godina. Bilo bi dobro da se upoznate s Vaclavom Havelom. On sigurno raspolaže imenima Evropljana koji nijesu imali samo jedno zanimanje. Da igram šah, sigurno bih dospio na svjetsko prvjenstvo.

Ime: Nevoljni gradjanin SCG

19.08.2005 22:19
Postovani G. Kilibarda,Interesuje me gde vidite najveci rizik za neizglasavanje nezavisnosti na referendumu u CG? Odnosno, sta bi se to po Vama moglo desiti do Aprila 2006, sto bi moglo doneti prevagu „anti-crnogorskom“ bloku?
Odgovor

Ime: Moderator

19.08.2005 22:19
Odlučnost aktuelne crnogorske vlasti da se raspiše referendum, koja se temelji na ustavnom načelu, ubjedljiva je pretpostavka da će pobijediti suverenistička volja crnogorskog naroda. Fenomen je Crne Gore u tome što manjinski narodi usaglašavaju s većinskom voljom većinskog naroda svoj interes da Crna Gora bude suverena i međunarodno priznata država. Samo eventualna kolebljivost aktuelne vlasti može dovesti u pitanje izlazak Crne Gore na drum samostalnosti koji će je odvesti u Evropsku Uniju.

Ime: rwc1995@aol.com

19.08.2005 23:19
Postovani gospodine Kilibarda, mozete li ukratko objasniti otkuda tolika mrznja velikog broja Srba i Crnogoraca prema Bosancima i sta je to u njihovom bicu da sa tavom strascu i zadovoljstvom ubijaju Ritualno Ubijali) jedan narod samo zato sto nisu ono sto nisu.
Dali su korjeni u vjeri ili nekoj tajnoj politici satkanoj u nekim krugovima kao sto je SANU ili neka slicna.
Pozdrav i puno srece u daljnjem radu i zivotu
Kosmopolita
Odgovor

Ime: Moderator

19.08.2005 23:19
Veći je broj Srba i Crnogoraca koji uvažavaju Bošnjake, kao istorijski i kultivisani narod, nego oni koji ih mrze i pozdravljaju genocid koji je izvršen nad njima u Srebrenici i drugdje. Klerikalsko-šovinistička propaganda s jedne strane, i vjerske predrasude neobrazovanog građanstva, s druge, održavaju kondiciju mržnje prema Bošnjacima, nepraveći razliku između nekadašnjih osmanskih Turaka i današnjih Bošnjaka. Unitarna politika Srbije, u koju je ugrađen Memorandum SANU indirektno podastire netolerantnost prema Bošnjacima i Hrvatima. Razumije se, vjerski i šovinistički ekcesi s druge strane interferiraju s prvom stranom.

Ime: Evropa pa jos slobodna

20.08.2005 01:00
Gospodine Kilibarda,Sta je to sto po vasem misljenju Vam daje za pravo da se pojavljujete na forumu informatinog medija koji sebe zove „Slobodna Evropa“? Ja vase stavove i politika ne smatram dostojnim Evrope, pa cak i one u lancima.
Istorija ce reci svoje.
Odgovor

Ime: Moderator

20.08.2005 01:00
Vi smatrate da sam nedostojan «Slobodne Evrope», kako kažete, «Pa čak i one u lancima». Ne razumijem vašu kontradikciju, kako slobodna Evropa može biti u lancima. Vaše je pravo da tako mislite kao što je moje pravo da zaključim da Vas više usmjerava emocija nego racija, kad sudite o meni.

Ime: mkolasinac@t-online.de

20.08.2005 07:49
gospodine Kilibarda,
lijepo je kad covjek sam uvidi da grijesi i na kraju sam sebe korigira.To su vrijednosti covjeka koje naravno i vi posjedujete.Na pocetku Vase politicke karijere bili ste mi strasno odvratni zbog Vasih politickih stavova, ali kako je vrijeme odmicalo, Vasa savjest je shvatila gdje su problemi i uhvatili ste se u kostac sa tim problemom-srpskim fasizmom i rasizmom.
Hvala Vam na tome i uzivam u Vasim nastupima.
Ljudski je grijesiti ali i ljudski je osvjestiti se.Vi ste to gospodine Kilibarda shvatili, ali Vas sunarodnik pop Amfilofije, to nikako da shvati.
Njega je pregazilo i vrijeme i vjera i civilizacija, njega je pregazilo sve.Zelim Vam dalji uspjesan rad i lijepo zdravjle i lijep i ugodan boravak u Sarajevu,neznam da li je tako lijepo kao prije?Kolasinac Mahmut,prof.Berlin
Odgovor

Ime: Moderator

20.08.2005 07:49
Hvala Vam na izjavi da shvatate da se čovjek u politici može mijenjati i da zaslužuje poštovanje pozitivna promjena. Uočili ste istinu da sam shvatio da je problem Srbije u tome što ima ne mali broj fašisoidno orijentisanih rasista. Nadam se da će im snaga splašnjavati analogno razvitku demokratske svijesti koja u Srbiji ima snažne potencijale. Slažem se da mitropolit Amfilohije više predstavlja klerikalsku rigidnu prošlost nego religioznu svijest današnjeg Evropljanina. Sarajevo je, dragi Mahmute, lijepo i sada, formalno ne kao prije kakvo je bilo, ali sadržajno isto je kao i prije genocidnog rata. Gdje je bilo mnogo ljepote, tamo će ona vječno trajati, stvarno i fluidno.

Ime: Psiholog

20.08.2005 12:43
Vi ste bili osoba koja je širila mržnju. Oko toga se barem svi slažemo. Također ste se kasnije pokajali, što je svakako pohvalno. Vaše iskustvo može biti dragocjeno, budućim naraštajima prije svega Srba i Crnogoraca. Čitajući mnoge polemike na raznim internet forumima, primjetio sam jednu konstantu koja je prisutna i kod Srba i kod Hrvata, a i kod Crnogoraca. Radi se o mržnji, a nerijetko i rasizmu prema „azijskoj kugi“, „poturicama“, Turcima, balijama itd. drugim riječima prema Bošnjacima. Za mržnju kažu da je složena emocija od straha i srdžbe. Mržnja ne može da nastane preko noći nego se odgaja u porodici, prenosi se s koljena na koljeno. Možete li dati Vaš komentar, o tome kako se kod Vas razvijala mržnja prema drugom i drugačijem?
Odgovor

Ime: Moderator

20.08.2005 12:43
Slažem se da se može govoriti o ničim opravdanoj mržnji prema Muslimanima alijas Bošnjacima u nacionalističkim krugovima Srba, Hrvata i Crnogoraca. Ona ima svoj istorijski podtekst koji obavezuje na analitički pristup. Međutim, ne mogu dati komentar koji tražiti o razvoju moje mržnje prema tom narodu. Ne mogu zato što me nikad nije pratila mržnja. U svoju knjigu «Od mita do politike» (Podgorica 2002.) unio sam radove o muslimanskoj duhovnosti koje sam napisao 1974, 1973, 1976, 1987. i 1988.godine. Bilo bi mi drago da Vam poklonim tu knjigu, pa da vidite moj odnos prema našim Bošnjacima. Uostalom, bilo bi poželjno da citirate neku moju izjavu koja bi vam potkrijepila uvjerenje da mrzim Bošnjake kao, kako rekoste, azijsku kugu.

Ime: cvetko

21.08.2005 18:53
Zaista se cesto pitam, sta je ljude poput vas natjeralo u politiku? Imali ste ugled, zvanje, drustveni polozaj, novac, zbog cega bi jos covjek morao da se bavi politikom? Kao djeca smo od ljudi poput Vas ucili da lijepo govorimo, jos pamtim kako na nekoj provincijskoj knjizevnoj veceri nadahnuto pricate o crnogorskoj tradiciji i prozi. Moja mama je davno bila Vas student, kaze da su njene kolege sa drugih odsjeka dolazile da slusaju Vasa predavanja, iako nijesu morali. Da li su to cinili i nakon sto ste usli medju politicare?
Odgovor

Ime: Moderator

21.08.2005 18:53
Hvala na pohvalama. Pozdravite Vašu mamu, mog nekadašnjeg studenta, koja Vam je mnogo lijepih riječi rekla o meni. Čudite se što sam kao naučnik i književnik napustio svoj autoritativni građanski položaj i prešao u politiku. Dragi, Cvetko, nije meni politika vokacija no hobi. Tokom svoje političke djelatnosti ja nijesam napuštao nastavu na fakultetu, a bezmalo svake godine izdao sam po jednu knjigu. I sad me studenti rado slušaju i, shodno Bolonjskoj deklaraciji, dobio sam od strudenata maksimalnu ocjenu. Neko voli lov, neko ribolov, neko planinarenje, a ja politiku. Nikad se ne bih sasvim predao politici kao svom životnom opredjeljenju. Politika je moj grijeh, a svi su ljudi manje ili više grešni.

Ime: bosanac

22.08.2005 14:49
Gospodine Kilibarda,
Kako mislite da mozete ikoga uvjeriti u bilo sta nakon zaokreta u stavovima koji ste napravili?
Odgovor

Ime: Moderator

22.08.2005 14:49
Moje ponašanje poslije mog političkog zaokreta nadam se da nudi činjenice da mi se vjeruje. Uostalom, svi napadi na mene ne oslanjaju se na moje iskaze koji bi me kompromitovali. I u oštrijim napadima na mene ne možete pročitati citate iz mojih knjiga govora, diskusija i drugih vidova moga javnog iskazivanja. Napominjem: Ako ima činjenica o mom političkom djelovanju koje treba sudski sankcionisati, treba ih proslijediti nadležnim sudovima u Crnoj Gori, BiH ili Hagu.

Ime: tehnicar

22.08.2005 15:49
sta milslite o rukovodstvu narodne stranke i sns
Odgovor

Ime: Moderator

22.08.2005 15:49
Ne razmišljam o rukovodstvu Narodne stranke i Srpske narodne stranke. Ta rukovodstva vode politiku koje sam se ja odrekao, pa zašto bih se zamarao osvrtanjem na period mrtvog dijala svoje političke prošlosti.

Ime: MIRSADTAXEXPRESS@USA.COM

22.08.2005 17:11
NEKE ZIVOTINJE PROGLEDAJU NAKON 21 DAN ZIVOTA, A NEKI LJUDI NIKAD. DA LI STE VI KONACNO „PROGLEDALI“?
COVJEK KOGA JA IZUZETNO CIJENIM – MARKO VESOVIC VAM NE VJERUJE. ZASTO BIH VAM JA I OSTALI BOSANCI I HERCEGOVCI VJEROVALI?
Odgovor

Ime: Moderator

22.08.2005 17:11
Na Vaše pitanje da li sam politički progledao odgovaram predlogom da pročitate moje knjige «Od mita do politike» (Podgorica, 2002.) i «Književno – političke rasprave» (Podgorica 2003.). Ako ste u prilici, g. Mirsade, volio bih da o mom političkom progledanju razgovarate sa sljedećim ličnostima iz Sarajeva: akademik Muhamed Filipović, Adilbeg Zulfikarpašić, prof. dr. Mustafa Imamović, prof. dr. Dženana Buturović, prof. dr. Muhamed Nezirović, prof. dr. Munib Maglajlić, prof. dr. Šaćir Filandra i dr. Ako smatrate da su relevantniji sudovi o meni g. Marka Vešovića nego ovih ličnosti koje sam pomenuo, to je stvar Vašeg uvjerenja koje moram da poštujem.

Ime: Vadim Kokielov

22.08.2005 18:26
Nemojte previše pažnje obraćati na napadi protiv vas, kao što je poznato; jer svi dobro znamo tko je odlučio da ćete ovdje držati govor; a to niste bili vi. Ako kljevetnici još uvijek hoću nekog kriviti, nek ne okrivljalju vas.Čuo sam poruke od Evrope kako Crna Gora može brže nego Srbija postati članica Evropske Unije. Šta to, dakle, znači po stan Unije za Crnu Goru i Srbiju? Još maloprije Evropa tvrdila da nema govora o podršci bilo koje strane u sporu.
Odgovor

Ime: Moderator

22.08.2005 18:26
Hvala na prijateljskom savjetu da ne obraćam pažnju na napade koji mi se upućuju. Nijesam razumio šta Vam znači sljedeća rečenica: «Svi dobro znamo tko je odlučio da ćete ovdje držati govor, a to niste bili Vi.» Vaša izjava da Crna Gora može postati članica Evropske Unije prije nego Srbija nije bez realnog osnova. Crna Gora nema kosovski problem, a s Hagom je sredila račune. Evropa jednako izostavlja javnu podršku unitarističkoj politici Srbije i suverenističkoj politici Crne Gore, a uvjeren sam da će ispoštovati volju crnogorskog naroda koja će se iskazati na demokratskom referendumu u prvim mjesecima 2006.godine.

Ime: t.markovic@helex.nl

23.08.2005 10:55
Postovanje gosp. Kilibarda,
Citam u ovim obtracanjima mnoge kritike na vas racun. Da je vrijeme stalo tamo negdje do 1994 slozio bih se sa mnogim kriticarima medutim, ja kao pripadnik naroda koji se smatra manjinski u Crnoj Gori znam da ste ucinili dosta vasim preokretom za dobro Muslimana-Bosnjaka i ostalih manjina. Dakle zelim da ovim putem Vama se zahvalim i istovremeno ljude upoznam da nije onako kako se pisalo o Vama, mada i njihovo reagovanje razumijem, jer je bilo zlo sa kojim su se borili a to zlo je dolazilo i iz Vase i moje Crne Gore.
Imao bih jedno pitanje na koje ako ne zelite nemorate mi dati odgovor.Mnogo imam postovanja prema Marku Vesovicu i nekako mi tesko padaju sve optuzbe koje padaju sa obje strane jer Vas dvojica ste licnosti o kojima imam veoma visoko misljenje i kako o knjizevnicima i kao licnostima. Interesuje me kako regujete na pisanja Marka Vesovica koja se Vas ticu?
Uz zelju za daljim uspjesima zelim Vam dug zivot i dobro zdravlje.
Odgovor

Ime: Moderator

23.08.2005 10:55
Hvala Vam na izjavi da se moj politički preokret pozitivno odrazio na Muslimane – Bošnjake u Crnoj Gori. Takođe Vam hvala i na upozorenju javnosti da nije istina sve što se saopštava u napisima i izjavama o meni. Kad je g. Marko Vešović prije pet godina objavio prvi negativni prikaz moje osobnosti, ja sam ga javno zamolio da na televizijskim studijima u BiH i Crnoj Gori održimo javne duele, da bi javnost presudila ko je i koliko je u pravu. G. Vešović je odbio predlog. Onda je podgorički nedjeljnik «Monitor» predložio da održi okrugli sto o polemici kao javnoj komunikaciji, na koje bi učestvovale adekvatne ličnosti, g. Vešović i ja. I taj predlog g. Vešović je odbio. Kažu mi da je nastavio da blateći me piše o meni, ali ja njegove tekstove ne čitam od 2002.godine. Pozdravljam ga kao svog svojevrsnog Ekermana.

Ime: FOCAK

23.08.2005 17:06
ZASTO SE NE IZVINITE BOSANCIMA I HERCEGOVCIMA ZA ONO STO SU IM VASI SLIJEDBENICI UCINILI U OVOM RATU?
DA LI JE VASA DRZAVA IZVRSILA AGRESIJU NA BIH I HRVATSKU?
Odgovor

Ime: Moderator

23.08.2005 17:06
Kao poslanik u Crnogorskoj skupštini, ja sam 1996.godine javno zamolio i Boga i ljude da oproste članovima Narodne stranke što su učestvovali u ratu koji je usmjeravala politika Slobodana Miloševića. O tom postupku detaljno se govori u knjizi S. Šćekića, «Kilibarda, ispovijest o deceniji koja je promijenila lice Crne Gore» (Podgorica, 2001.). Bosna i Hercegovina i Hrvatska bile su međunarodno priznate države kad su jedinice Jugoslovenske Narodne Armije izvodile ratne operacije po njihovim teritorijama.

Ime: Evropa pa jos slobodna

20.08.2005 01:00
Gospodine Kilibarda,Sta je to sto po vasem misljenju Vam daje za pravo da se pojavljujete na forumu informatinog medija koji sebe zove „Slobodna Evropa“? Ja vase stavove i politika ne smatram dostojnim Evrope, pa cak i one u lancima.
Istorija ce reci svoje.
Odgovor

Ime: Moderator

20.08.2005 01:00
Vi smatrate da sam nedostojan «Slobodne Evrope», kako kažete, «Pa čak i one u lancima». Ne razumijem vašu kontradikciju, kako slobodna Evropa može biti u lancima. Vaše je pravo da tako mislite kao što je moje pravo da zaključim da Vas više usmjerava emocija nego racija, kad sudite o meni.

Ime: mkolasinac@t-online.de

20.08.2005 07:49
gospodine Kilibarda,
lijepo je kad covjek sam uvidi da grijesi i na kraju sam sebe korigira.To su vrijednosti covjeka koje naravno i vi posjedujete.Na pocetku Vase politicke karijere bili ste mi strasno odvratni zbog Vasih politickih stavova, ali kako je vrijeme odmicalo, Vasa savjest je shvatila gdje su problemi i uhvatili ste se u kostac sa tim problemom-srpskim fasizmom i rasizmom.
Hvala Vam na tome i uzivam u Vasim nastupima.
Ljudski je grijesiti ali i ljudski je osvjestiti se.Vi ste to gospodine Kilibarda shvatili, ali Vas sunarodnik pop Amfilofije, to nikako da shvati.
Njega je pregazilo i vrijeme i vjera i civilizacija, njega je pregazilo sve.Zelim Vam dalji uspjesan rad i lijepo zdravjle i lijep i ugodan boravak u Sarajevu,neznam da li je tako lijepo kao prije?Kolasinac Mahmut,prof.Berlin
Odgovor

Ime: Moderator

20.08.2005 07:49
Hvala Vam na izjavi da shvatate da se čovjek u politici može mijenjati i da zaslužuje poštovanje pozitivna promjena. Uočili ste istinu da sam shvatio da je problem Srbije u tome što ima ne mali broj fašisoidno orijentisanih rasista. Nadam se da će im snaga splašnjavati analogno razvitku demokratske svijesti koja u Srbiji ima snažne potencijale. Slažem se da mitropolit Amfilohije više predstavlja klerikalsku rigidnu prošlost nego religioznu svijest današnjeg Evropljanina. Sarajevo je, dragi Mahmute, lijepo i sada, formalno ne kao prije kakvo je bilo, ali sadržajno isto je kao i prije genocidnog rata. Gdje je bilo mnogo ljepote, tamo će ona vječno trajati, stvarno i fluidno.

Ime: Psiholog

20.08.2005 12:43
Vi ste bili osoba koja je širila mržnju. Oko toga se barem svi slažemo. Također ste se kasnije pokajali, što je svakako pohvalno. Vaše iskustvo može biti dragocjeno, budućim naraštajima prije svega Srba i Crnogoraca. Čitajući mnoge polemike na raznim internet forumima, primjetio sam jednu konstantu koja je prisutna i kod Srba i kod Hrvata, a i kod Crnogoraca. Radi se o mržnji, a nerijetko i rasizmu prema „azijskoj kugi“, „poturicama“, Turcima, balijama itd. drugim riječima prema Bošnjacima. Za mržnju kažu da je složena emocija od straha i srdžbe. Mržnja ne može da nastane preko noći nego se odgaja u porodici, prenosi se s koljena na koljeno. Možete li dati Vaš komentar, o tome kako se kod Vas razvijala mržnja prema drugom i drugačijem?
Odgovor

Ime: Moderator

20.08.2005 12:43
Slažem se da se može govoriti o ničim opravdanoj mržnji prema Muslimanima alijas Bošnjacima u nacionalističkim krugovima Srba, Hrvata i Crnogoraca. Ona ima svoj istorijski podtekst koji obavezuje na analitički pristup. Međutim, ne mogu dati komentar koji tražiti o razvoju moje mržnje prema tom narodu. Ne mogu zato što me nikad nije pratila mržnja. U svoju knjigu «Od mita do politike» (Podgorica 2002.) unio sam radove o muslimanskoj duhovnosti koje sam napisao 1974, 1973, 1976, 1987. i 1988.godine. Bilo bi mi drago da Vam poklonim tu knjigu, pa da vidite moj odnos prema našim Bošnjacima. Uostalom, bilo bi poželjno da citirate neku moju izjavu koja bi vam potkrijepila uvjerenje da mrzim Bošnjake kao, kako rekoste, azijsku kugu.

Ime: cvetko

21.08.2005 18:53
Zaista se cesto pitam, sta je ljude poput vas natjeralo u politiku? Imali ste ugled, zvanje, drustveni polozaj, novac, zbog cega bi jos covjek morao da se bavi politikom? Kao djeca smo od ljudi poput Vas ucili da lijepo govorimo, jos pamtim kako na nekoj provincijskoj knjizevnoj veceri nadahnuto pricate o crnogorskoj tradiciji i prozi. Moja mama je davno bila Vas student, kaze da su njene kolege sa drugih odsjeka dolazile da slusaju Vasa predavanja, iako nijesu morali. Da li su to cinili i nakon sto ste usli medju politicare?
Odgovor

Ime: Moderator

21.08.2005 18:53
Hvala na pohvalama. Pozdravite Vašu mamu, mog nekadašnjeg studenta, koja Vam je mnogo lijepih riječi rekla o meni. Čudite se što sam kao naučnik i književnik napustio svoj autoritativni građanski položaj i prešao u politiku. Dragi, Cvetko, nije meni politika vokacija no hobi. Tokom svoje političke djelatnosti ja nijesam napuštao nastavu na fakultetu, a bezmalo svake godine izdao sam po jednu knjigu. I sad me studenti rado slušaju i, shodno Bolonjskoj deklaraciji, dobio sam od strudenata maksimalnu ocjenu. Neko voli lov, neko ribolov, neko planinarenje, a ja politiku. Nikad se ne bih sasvim predao politici kao svom životnom opredjeljenju. Politika je moj grijeh, a svi su ljudi manje ili više grešni.

Ime: bosanac

22.08.2005 14:49
Gospodine Kilibarda,
Kako mislite da mozete ikoga uvjeriti u bilo sta nakon zaokreta u stavovima koji ste napravili?
Odgovor

Ime: Moderator

22.08.2005 14:49
Moje ponašanje poslije mog političkog zaokreta nadam se da nudi činjenice da mi se vjeruje. Uostalom, svi napadi na mene ne oslanjaju se na moje iskaze koji bi me kompromitovali. I u oštrijim napadima na mene ne možete pročitati citate iz mojih knjiga govora, diskusija i drugih vidova moga javnog iskazivanja. Napominjem: Ako ima činjenica o mom političkom djelovanju koje treba sudski sankcionisati, treba ih proslijediti nadležnim sudovima u Crnoj Gori, BiH ili Hagu.

Ime: tehnicar

22.08.2005 15:49
sta milslite o rukovodstvu narodne stranke i sns
Odgovor

Ime: Moderator

22.08.2005 15:49
Ne razmišljam o rukovodstvu Narodne stranke i Srpske narodne stranke. Ta rukovodstva vode politiku koje sam se ja odrekao, pa zašto bih se zamarao osvrtanjem na period mrtvog dijala svoje političke prošlosti.

Ime: MIRSADTAXEXPRESS@USA.COM

22.08.2005 17:11
NEKE ZIVOTINJE PROGLEDAJU NAKON 21 DAN ZIVOTA, A NEKI LJUDI NIKAD. DA LI STE VI KONACNO „PROGLEDALI“?
COVJEK KOGA JA IZUZETNO CIJENIM – MARKO VESOVIC VAM NE VJERUJE. ZASTO BIH VAM JA I OSTALI BOSANCI I HERCEGOVCI VJEROVALI?
Odgovor

Ime: Moderator

22.08.2005 17:11
Na Vaše pitanje da li sam politički progledao odgovaram predlogom da pročitate moje knjige «Od mita do politike» (Podgorica, 2002.) i «Književno – političke rasprave» (Podgorica 2003.). Ako ste u prilici, g. Mirsade, volio bih da o mom političkom progledanju razgovarate sa sljedećim ličnostima iz Sarajeva: akademik Muhamed Filipović, Adilbeg Zulfikarpašić, prof. dr. Mustafa Imamović, prof. dr. Dženana Buturović, prof. dr. Muhamed Nezirović, prof. dr. Munib Maglajlić, prof. dr. Šaćir Filandra i dr. Ako smatrate da su relevantniji sudovi o meni g. Marka Vešovića nego ovih ličnosti koje sam pomenuo, to je stvar Vašeg uvjerenja koje moram da poštujem.

Ime: Vadim Kokielov

22.08.2005 18:26
Nemojte previše pažnje obraćati na napadi protiv vas, kao što je poznato; jer svi dobro znamo tko je odlučio da ćete ovdje držati govor; a to niste bili vi. Ako kljevetnici još uvijek hoću nekog kriviti, nek ne okrivljalju vas.Čuo sam poruke od Evrope kako Crna Gora može brže nego Srbija postati članica Evropske Unije. Šta to, dakle, znači po stan Unije za Crnu Goru i Srbiju? Još maloprije Evropa tvrdila da nema govora o podršci bilo koje strane u sporu.
Odgovor

Ime: Moderator

22.08.2005 18:26
Hvala na prijateljskom savjetu da ne obraćam pažnju na napade koji mi se upućuju. Nijesam razumio šta Vam znači sljedeća rečenica: «Svi dobro znamo tko je odlučio da ćete ovdje držati govor, a to niste bili Vi.» Vaša izjava da Crna Gora može postati članica Evropske Unije prije nego Srbija nije bez realnog osnova. Crna Gora nema kosovski problem, a s Hagom je sredila račune. Evropa jednako izostavlja javnu podršku unitarističkoj politici Srbije i suverenističkoj politici Crne Gore, a uvjeren sam da će ispoštovati volju crnogorskog naroda koja će se iskazati na demokratskom referendumu u prvim mjesecima 2006.godine.

Ime: t.markovic@helex.nl

23.08.2005 10:55
Postovanje gosp. Kilibarda,
Citam u ovim obtracanjima mnoge kritike na vas racun. Da je vrijeme stalo tamo negdje do 1994 slozio bih se sa mnogim kriticarima medutim, ja kao pripadnik naroda koji se smatra manjinski u Crnoj Gori znam da ste ucinili dosta vasim preokretom za dobro Muslimana-Bosnjaka i ostalih manjina. Dakle zelim da ovim putem Vama se zahvalim i istovremeno ljude upoznam da nije onako kako se pisalo o Vama, mada i njihovo reagovanje razumijem, jer je bilo zlo sa kojim su se borili a to zlo je dolazilo i iz Vase i moje Crne Gore.
Imao bih jedno pitanje na koje ako ne zelite nemorate mi dati odgovor.Mnogo imam postovanja prema Marku Vesovicu i nekako mi tesko padaju sve optuzbe koje padaju sa obje strane jer Vas dvojica ste licnosti o kojima imam veoma visoko misljenje i kako o knjizevnicima i kao licnostima. Interesuje me kako regujete na pisanja Marka Vesovica koja se Vas ticu?
Uz zelju za daljim uspjesima zelim Vam dug zivot i dobro zdravlje.
Odgovor

Ime: Moderator

23.08.2005 10:55
Hvala Vam na izjavi da se moj politički preokret pozitivno odrazio na Muslimane – Bošnjake u Crnoj Gori. Takođe Vam hvala i na upozorenju javnosti da nije istina sve što se saopštava u napisima i izjavama o meni. Kad je g. Marko Vešović prije pet godina objavio prvi negativni prikaz moje osobnosti, ja sam ga javno zamolio da na televizijskim studijima u BiH i Crnoj Gori održimo javne duele, da bi javnost presudila ko je i koliko je u pravu. G. Vešović je odbio predlog. Onda je podgorički nedjeljnik «Monitor» predložio da održi okrugli sto o polemici kao javnoj komunikaciji, na koje bi učestvovale adekvatne ličnosti, g. Vešović i ja. I taj predlog g. Vešović je odbio. Kažu mi da je nastavio da blateći me piše o meni, ali ja njegove tekstove ne čitam od 2002.godine. Pozdravljam ga kao svog svojevrsnog Ekermana.

Ime: FOCAK

23.08.2005 17:06
ZASTO SE NE IZVINITE BOSANCIMA I HERCEGOVCIMA ZA ONO STO SU IM VASI SLIJEDBENICI UCINILI U OVOM RATU?
DA LI JE VASA DRZAVA IZVRSILA AGRESIJU NA BIH I HRVATSKU?
Odgovor

Ime: Moderator

23.08.2005 17:06
Kao poslanik u Crnogorskoj skupštini, ja sam 1996.godine javno zamolio i Boga i ljude da oproste članovima Narodne stranke što su učestvovali u ratu koji je usmjeravala politika Slobodana Miloševića. O tom postupku detaljno se govori u knjizi S. Šćekića, «Kilibarda, ispovijest o deceniji koja je promijenila lice Crne Gore» (Podgorica, 2001.). Bosna i Hercegovina i Hrvatska bile su međunarodno priznate države kad su jedinice Jugoslovenske Narodne Armije izvodile ratne operacije po njihovim teritorijama.

Ime: Goran Niksic

28.08.2005 06:40
Koje su tvoje procijene ako dode do referenduma o nezavisnosti Crne Gore kako ce Crnogorci glasati i da li ce referendum za nezavisnost dobiti potrebnu vecinu glasova kojima ce Crna Gora postati nezavisna samostalna drzava i da li ce time prosrbijanske stranke i prosrbijanski Crnogorci organizovati svoje pristase u proteste i nemire i cak mogucnost gradanskog rata?
Odgovor

Ime: Moderator

28.08.2005 06:40
Na demokratski organizovanom referendumu, i uz međunarodnu ozbiljnu prismotru, suverenistički glasovi pobijediće zapaženom većinom. No, unitaristički orijentisane stranke, u savezu sa Srpskom pravoslavnom crkvom na čelu sa mitropolitom Amfilohijem, sve će preduzeti da dođe do nereda i nemira i prije i tokom referenduma. Ja imam povjerenje u kolektivnu pamet multietničke Crne Gore, i da će nebitna manjina građanstva biti raspoložena za te nerede.

Ime: Gargovic Muso

28.08.2005 06:46
Ako prode referendum o nezavisnosti i Crna Gora postane nezavisna drzava kakvo ce drzavnopravno i ustavno uredenje Crna Gora imati s obzirom da je to multietnicka visenacionalna drzava i kakav ce status u ustavu dobiti Albanci i Muslimani-Bosnjaci jer bih to mogao biti i kljuc opstanka mirne bez rata drzave i uopste opstanka Crne Gore?
Odgovor

Ime: Moderator

28.08.2005 06:46
Svi narodi u Crnoj Gori su konstitutivni. Na teritoriji Crne Gore albanski živalj nalazio se i prije doseljenja Slovena, a Muslimani ili Bošnjaci i po Titovom ustavu bili su konstitutivni narod. U budućoj samostalnoj Crnoj Gori njeni narodi imaće svoja prava kakva imaju narodi u skandinavskim državama. Uostalom, danas je Crna Gora jedina država na Balkanu u kojoj je na djelu multietnička snošljivost. Na primjer, u crnogorskom parlamentu djeluju poslanici nacionalnih partija crnogorskog albanskog življa. Zamislimo bajku da je tako u Parlamentu Srbije.

Ime: Radenko Lasica Sarajevo

28.08.2005 15:28
Da li posjedujes podatke koliko je u Bosni poruseno dzamija na teritotijama koje su bosanski srbi osvajali i vojno kontrolisali a koliko je poruseno pravoslavnih crkava na teritorijama koje su bile pod vlascu i kontrolom Armije BiH?Volio bih da javnost sazna o tom pitanju pravu istinu a ne stalne manipulacije i lazi.
Odgovor

Ime: Moderator

28.08.2005 15:28
Ne znam tačan broj porušenih džamija u BiH, ali znam da taj broj iznosi više stotina. Ne znam ni koliko je porušeno pravoslavnih crkava, ali svakako neuporedivo ih je manje. No, razlika je u ovom drugom. Naime, bošnjačka vojska tokom rata nije imala zadatak da ruši crkve, a srpske paravojske genocidno su udarale na džamije.

Ime: senadgaric@sbcglobal.net

28.08.2005 21:39
Gospodine Kilibarda,za sebe kazem da sam politicki laik.Medjutim citajuci online pitanja koja su postavjena vama i gospodinu Marku Vesovicu takodje vasem zemljaku,da se primjetiti da pitanja upucena vama sadrze ostre kriticke tonove,pa cak do neke mjere u nekim pitanjima imam osjecaja da ste osudjeni na linc.Dok pitanja upucena gospodinu Marku Vesovicu su puna hvale i u njima se osjeca postivanje ljudskosti prema gospodinu Vesovicu.Moje pitanje za vas glasi:GDJE STE I KADA SE TOLIKO OGRIJESILI PREMA BOSNI I HERCEGOVINI I NJENIM GRADJANIMA.AKO JE BAR POLA ISTINA OD OVOGA CITAJUCI KROZ OVA PITANJA DA STE IDEJNI KRIVAC ZA NESRECE MNOGIH LJUDI,DALI IMATE IMALO SAVJESTI I STRAHA BAR PRED BOGOM,JER VIDIM PRED OVIM NARODOM DA NEMATE. Volio bih cuti vas odgovor,ako nista ono bar zbog mene licno da mi srce nebude otrovano mrznjom prema vama citajuci ova pitanja. Cekam odgovor
Odgovor

Ime: Moderator

28.08.2005 21:39
Gospodine Gariću, nijedan napad na mene ne oslanja se na dokaze. Najoštriji napadači ne citiraju moje izave, nego samo onako, uopšteno o meni izriču najcrnje ocjene. I ovaj put ih molim da navedu tačno podatke na osnovu kojih me ocrnjuju i blate. Da sam takav kako me kritičari predstavljaju, ne bi bili sa mnom u najboljim odnosima istaknuti intelektualci Bošnjaci.
***

Novak Kilibarda: Ovđe se ne cijeni Ustav, zato i imamo probleme koje imamo

PODGORICA – Nije sporno da se u političkom životu jedne zemlje moraju praviti izvjesni kompromisi, ali ako ih država pravi oko takvih pitanja kao što su crnogorski jezik i autokefalnost naše crkve, odnosno ako upravo to adekvatno ne riješi, Crna Gora će uvijek biti pomalo oktroisana država – kazao je u razgovoru za Pobjedu prof. dr Novak Kilibarda.
Podśećajući da je kompletno svoje djelo napisao na živom narodnom jeziku, profesor Kilibarda je kazao da ima moralno pravo da govori o crnogorskom i da dokazuje njegovu osobenost.U rješavanju pitanja jezika država, odnosno njeni čelnici, smatra dr Kilibarda, prilazi sa izvjesnom dozom straha, što,kako je istakao, može da ima dalekosežne posljedice.

– Lično poznajem ličnosti iz našeg državnog vrha – predśednika i premijera i vrlo ih cijenim kao građane, stručnjake, ali u njihovom odnosu prema jeziku i crkvi ośeća se izvjesna doza straha. Razumijem njihovu strepnju od unutrašnjih nesuglasica i rovarenja koja su pratila i pratiće rješavanje pitanja i jezika i crkve, ali ne smiju da dozvole potcjenjivanje niti jednog niti drugog, kao što je sada slučaj.

Kilibarda je kazao da bi bilo prirodno da država, recimo, traži otvaranje katedre za crnogorski jezik u Srbiji, kao što na Filozofskom fakultetu u Nikšiču postoji katedra za srpski jezik i književnost.

– Što se tiče naše opozicije koja izgore da im đeca uče srpski, što ne traže, ako već hoće da budu dosljedni, da se školuju na ekavici. Što se mene tiče, srpski bi trebalo ponuditi kao fakultativni predmet, pa neka uči ko hoće – kazao je prof. dr Novak Kilibarda.

On je objasnio da u dubljem, lingvističkom, značenju je nesporno da Crnogorci, Srbi, Hrvati, Muslimalii, Bošnjaci, govore jednim jezikom, ali i to da svaki od njih ima svoje osobenosti i da je pravo svake države da jezik nazove nacionalnim imenom.

Komentarišući pitanje o ponašanju opozicije, odnosno uslovljavanju koje prati usvajanje izbornog zakona, Kilibarda je kazao da ga ništa ne može iznenaditi od ljudi koji ne poštuju državne simbole, niti Ustav.

– To što se radi kod nas, ne dešava se ni u jednoj pravoj demokratskoj zemlji. Pravo je opozicije da se bori za vlast, ali je obaveza svakog građanina da poštuje zastavu, himnu, ustavna načela. Nažalost, u Crnoj Gori toga nema i to je, po meni, tipičan primjer političke nekulture. Ovđe se ne cijeni Ustav, zato i imamo probleme koje imamo – kazao je Kilibarda.

***

Kilibarda: Kome nije do samostalne države, nema šanse na izborima
04. jul 2012.
kilibarda
Najavljeno formiranje Demokratskog fronta, kojeg će najvjerovatnije predvoditi bivši diplomata Miodrag Lekić, a kojeg je inicirao PzP i Nova, normalan je i legitiman proces u višepartijskom sistemu, smatra akademik Novak Kilibarda. Profesor Kilibarda, u izjavi za Antenu M, ipak, napominje da svi kojima nije bilo stalo da Crna Gora bude samostalna država nemaju velike šanse na izborima.

Komentarišući najavljeno formiranje Demokratskog fronta akademik Novak Kilibarda kaže da svi imaju pravo da se kandiduju za šta god žele, jer im to dozvoljava demokratska suština Crne Gore. Profesor Kilibarda, ipak, napomije:

– Svi oni kojima nije bilo stalo da Crna Gora povrati svoju, na nepravedan način izgubljenu državnost, svi ti ljudi, koji žele da se bave politikom da bi vladali Crnom Gorom, ne mogu uvjeriti crnogorski narod da su u pravu i da će pobijediti na izborima. Jedino oni kojima je stalo da Crna Gora opstaje kao samostalna država imaju realne šanse da pobjeđuju. Svi, naravno, imaju pravo da se kandiduju za šta god žele, to im dozvoljava demokratska suština Crne Gore, kaže on.

Činjenica da je Crna Gora pod aktuelnom vlašcu, za koju profesor Kilibarda ne spori da ima mana, obnovila svoju drzavnost i otvorila pregovore sa EU, ukazuje da je na izborima teško pobijediti:

– Mogu i neka se ujedinjuju. Dobro bi bilo da oni formiraju bolju vlast. Naš narod, njegova kolektivna svijest koju cijenim, oni će, ipak, procijeniti da svi kojima nije bilo stalo da Crna Gora bude samostalna država nemaju velike šanse za pozitivan ishod na narednim izborima, objasnio je Kilibarda.

***

Devetoga marta 2013. godine u Plavu je održana naučna tribina ,,Vakat zuluma“. Okrugli sto je održan povodom obilježavanja stogodišnjice od nasilnog pokrštavanja muslimana iz Plava i Gusinja 1912-1913. godine. Učešće je uzelo oko 20 akademika i istoričara, među kojima se naročito istakao ugledni crnogorski istoričar književnosti profesor doktor Novak Kilibarda.

Profesor Kilibarda je govorio je o negativnom uticaju “Gorskoga vijenca” koji je u politici bezbrojeno puta bio zloupotrebljavan. Ljudi koji su tokom devedesetih jurišali na muslimanska naselja, tvrdi Kilibarda, nijesu mogli da shvate da su se Njegoševi stihovi odnosili na vrijeme borbe protiv Osmanlija u kome je on živio, a ne na današnjicu.

“Nepismeni ljudi imali su u svojoj svijesti i na svojim usnama da treba lomiti munare i džamije, i smatrali da tako čine najljudskije stvari i da je to njihova dužnost jer je ‘Gorski vijenac’ prerastao u Bibliju. Kada se pristupa ‘Gorskom vijencu’, mora se uzeti u obzir da nijedno djelo u svjetskoj literaturi nije jače nadojeno antiislamizmom i antiturstvom nego što je ‘Gorski vijenac’”, rekao je dr Kilibarda.

Kilibarda je i ranije isticao ove dimenzije Njegoševog djela. U emisiji “Živa istina” iz 2010. godine je precizirao: “To Njegoševo antiturstvo i antiislam bili su veoma pozitivna kategorija u vrijeme kada se Crna Gora bori da dođe do samostalnosti i slobode. Ali ne možemo ostajati mi u oblacima te magle.”

***

Dr Kilibarda: Ostroško svetilište pretvaraju u svetosavište

Najgrublji čin prema Svetom Vasiliju je „vučenje“ njegovih moštiju niz Hercegovinu, uz pratnju šešeljevaca, u vrijeme najtežih ratnih godina

O Svetom Vasiliju Ostroškom, njegovom današnjem životu u narodu, Manastiru Ostrog, kultu ovog sveca i odnosu Srpske pravoslavne crkve prema njemu, razgovarali smo s profesorom dr Novakom Kilibardom.

Novak Kilibarda 3 u 264x300 NAŠA TEMA   Prof. dr Novak Kilibarda: Svetilište pretvaraju u svetosavište

– To svetilište je potpuno pretvoreno u svetosavište i izgubilo je svoju mistično – privlačnu autentičnost. Ali, najgrublji čin koji je ukazan tome svetitelju jeste „vučenje“ njegovih moštiju niz Hercegovinu u vrijeme najtežih ratnih godina, uz pratnju šešeljevaca. Amfilohije Radović je podigao mošti Svetoga Vasilija i nosio ih niz Hercegovinu. Ja bih sad mogao da pitam – da li su više poštovanja prema moštima tog svetitelja iskazali turske paše koji su vodili vojsku na Crnu Goru ili mitropolit Amfilohije? Bogami bih glasao za paše – kaže dr Kilibarda.Bog i Sveti Vasilije

Odnos prema Manastiru Ostrog sasvim je drukčiji sada nego što je bio tokom dugog vremena, kaže on.

– Sveti Vasilije je vrlo specifičan svetitelj u čitavom pravoslavlju. Jer, što se tiče iskrenih vjernika u Crnoj Gori, a i drugih koji su dolazili u Manastir Ostrog, a dolazili su i predstavnici i drugih vjera i drugih naroda, imao je dvije svetinje u koje je vjerovao – Svemogući Gospod Bog, čije obličje nije mogao da razumije ni da se pita kakvo je, i Sveti Vasilije Ostroški kao svetac, koji je bio živi čovjek, odao se iskreno vjeri i završio svoj život u pećini – manastiru.

Pravi vjernik je smatrao njega kao posrednika između svoje sudbine i Boga. Svetome Vasiliju išli su ljudi da mu se mole – za zdravlje, napredak, što bi želio da mu se dogodi u životu. Drugi ili ti isti su išli da mu zahvale za sve dobro što mu se dogodilo. I ne znam ja drugoga sveca koji je bio bliži svakodnevnom životu crnogorskog vjernika nego što je Sveti Vasilije. Ja potičem iz patrijarhalne seljačke kuće i moja porodica slavi Svetog Arhangela Mihaila – Aranđelovdan. Na zidu je bila ikona Sv. Aranđela, a ja ne čuh nikad u životu svoju majku, koja je bila pametna, rječita i nepismena žena, da se zaklela Svetim Aranđelom koji joj je više glave – nego u momentima, bilo da moli i da razbije strah jer se svašta događalo – čuo sam da se molila Svemogućem Gospodu Bogu i Svetome Vasiliju Ostroškome!

Sveta voda

O nekadašnjem Manastiru Ostrog dr Kilibarda kaže:

Novak Kilibarda 2 u 300x293 NAŠA TEMA   Prof. dr Novak Kilibarda: Svetilište pretvaraju u svetosavište– Nekadašnji Manastir Ostrog do Amfilohijevog vremena, bio je potpuno posvećen ljudskom duhu. Konkretno, kad bi se ulazilo u svetu ćeliju đe je ćivot sveca, postojao je s lijeve strane jedan veoma tanki potočić u vidu česme i vjernik bi okvasio svoje dlanove, lice popio malo svete vode i ušao kod svetih moštiju da se tamo moli Bogu. Danas imaju moćne prodavnice te vode u flaši ovakvoj, onakvoj, od toga potočića ni pomena nema, nego se prešlo na takvu trgovinu.

Prenoćišta Manastira Ostroga obezbijeđivala su vjerniku krov nad glavom, da mu ne pada kiša kad zanoći, a nije bilo nikakvih postelja koje je on mogao da kupuje i koje je mogao da plaća. Mogao je nositi on sa sobom kabanicu ili neku deku ili nešto – da i te noći njegov duh bude stalno usmjeren ka Svetome Vasiliju, a ne da ima ugodnosti tijela. Sada, pričali su mi, jer ja ne idem već godinama, to je pretvoreno u konačišta u koja vrlo rado idu i momci koji mnogo vole seks.

U svoje vrijeme išlo se pješke od Donjeg do Gornjeg Manastira. A, opet, taj postupak imao je poruku da se duhu treba posvetiti, a ne tijelu. Čak su ljudi bosi dolazili iz dalekijeh mjesta. Ne preporučujem ja da se sad dolazi boso, ali sada ja ne znam može li biti ljepše, kažu parkiralište, kod Gornjeg Manastira, kao da idete na skup veselja. Manastir Ostrog je svojom svetom skromnošću pećina u kojoj leže mošti Svetoga Vasilija. I odlazak iskrenih vjernika na način kako se odlazilo činio je dijalektičko jedinstvo života toga čovjeka i toga manastira. Tu su veoma blizu hoteli sa četiri zvjezdice. Čuo sam da je prilikom davanja oblika tim prostorijama sve „osvetosavljeno“, kao i drugi manastiri u Crnoj Gori koji su osvetosavljeni – kaže dr Kilibarda.

Manastir u Nikšiću

– Jedan od najljepših manastira Crne Gore jeste Manastir na Petrovoj glavici kod Nikšića koji je posvećen Svetom Vasliliju Ostroškome, a mudri kralj Nikola je sve to sredio da se tu podigne manastir posvećen Svecu, a u čast i slavu junaka Hercegovine i Crne Gore. Čak je njegova testamentarna preporuka bila da on treba da počiva tamo, da ga s jedne strane čuva veliki hercegovački junak, a sa druge crnogorski. Pa, eno tamo spomenika Novaku Ramovu i Stojanu Kovačeviću. Ovi nijesu znali da Nikolu treba sahraniti tamo đe je on htio da se sahrani. A odmah ispod Manastira napravio je Dvorac đe je nekad bila čuvena Gimnazija (Muzej je sad tu), jer je smatrao da će kad siđe sa prijestola tu da završi. Ne samo što je ta svetinja naselila crnogorski duh, duh iskrenih vjernika, duh poštenih i inteligentnih ljudi koji nijesu vjernici, nego ljudi koji imaju ogromno poštovanje prema toj ličnosti, koja je u tim burnim i teškim vremenima odabrala đe će da živi, đe će da bude sahranjena. Crnogorac, bio vjernik, ateista, agnostik, jednako vjeruje u divnu svetost te istorijske ličnosti – kaže prof. dr Kilibarda.

Otomansko carstvo nije rušilo manastire

– Crnogorska istorija je junačka istorija, ali često epski naduvana. Veliki vojvoda Mirko Petrović uspio je da odbrani Gornji Manastir i mošti Svetoga Vasilija od te opasne najezde Omer-paše Latasa, i da su oni te mošti sačuvali, sklonili… Udari Omer-paše Latasa na Crnu Goru nijesu bili istoga karaktera kao što je bio udar Mahmut-paše Bušatlije. I Mahmut-paša Bušatlija je nekolike sultanske vojske skršio u Albaniji. Bušatliji je opasni trn na tome putu za pravljenje države bila Crna Gora, kojom je rukovodio Sveti Petar. Bušatlija je mislio da Crnu Goru treba „srediti“, da ne bude nepokorna. Ali, nije to značilo da treba uništavati svece i manastire. Jer, nikad nije to radila Osmanska imperija. Evo, pogledajmo samo na Balkanu koliko je manastira, koliko ih je na Kosovu, koliko ih je na Svetoj Gori. Osmansko carstvo je vjekovima vladalo. Nikad nijesu rušeni manastiri – kaže prof. dr Kilibarda.

***

Prof. Dr Novak Kilibarda: Vojislav – najznačajniji vladar dukljanskog perioda

Novak Kilibarda6 215x300 Naša tema, Dr Novak Kilibarda: Vojislav   najznačajniji vladar dukljanskog periodaO crnogorskim vladarima smo razgovarali sa profesorom dr Novakom Kilibardom, bivšim stranačkim prvakom, poslanikom uparlamentu Crne Gore, poznatim profesorom, oratorom, vrsnim poznavaocem Crne Gore i njene istorije. Posebnu pažnju posvetili smo knezu Vojislavu, zetskom vladaru Mihailu, knezu Vladimiru, Ivanu Crnojeviću, Balšićima, vladici Danilu, Petru I Petroviću, Petru II Petroviću Njegošu, knjazu, odnosno kralju Nikoli, Veljku Milatoviću…

Papa Grgur VII

Po njegovim riječima, knez Vojislav je najznačajniji crnogorski vladar iz dukljanskog perioda Crne Gore. Prije njega najznačajniji među vladarima Duklje je knez Vladimir. Knez Vojislav vladao je državom Dukljom prvo kao vizantijski vazal, a onda je bitkom kod Bara 1042. godine pobijedio Vizantiju i oslobodio Duklju od vazalstva. Vladao je Dukljom oko 25 godina. Ta njegova pobjeda dovešće i do prerastanja Duklje u Kraljevinu, a to se desilo 1078. godine. Papa Grgur VII te godine se zetskom vladaru Mihailu obraća kao kralju. Dakle, knez Vojislav je najznačajniji crnogorski vladar iz dukljanskog perioda Crne Gore. Prije njega najznačajnije ime vladara Duklje je knez Vladimir.

Dvije svjetske sile

Iz zetskog perioda Crne Gore, najznačajniji državnik je Ivan Crnojević, koji je i utemeljio statitku crnogorskog imena. Imao je sposobnost da se izuzetnim državničkim vještinama održava između tadašnje dvije svjetske sile – Mletačke Republike i Osmanskog carstva. Stolovao je na Žabljaku do 1478, a onda se preselio na Obod i ubrzo na Cetinje. I na Cetinju je podigao dvor 1482. i manastir 1484. On se titulisao kao gospodar zetski. Njegov nasljednik Đurađ osnovao je 1493. štampariju, što je veliki kulturni događaj u istoriji Crne Gore. Današnje stanje istorijskog Žabljaka je zaista žalosno – kaže Kilibarda.

Državnost Zete

– Ne treba zaboraviti dinastiju Balšića koja je prethodila dinastiji Crnojevića. Balšići su vratili državnost Zete, odnosno Crne Gore, koju je pokorio raški župan Stefan Nemanja 1186. godine i pokorena Crna Gora ostaće pod Nemanjićima sve do smrti srpskoga cara Dušana 1355. godine. Dakle, prvo osvajanje Duklje, odnosno Zete, odnosno Crne Gore, bilo je od Nemanje 1186. godine, a drugo će biti 1499. godine od Osmanske imperije – kaže dr Novak Kilibarda.

Ujedinjavanje plemena

Tokom vjekova pod Osmanskom imperijom najznačajniji državnici bili su vladika Danilo i vladika Petar I Petrović. Poslije poraza Turaka pod Bečom 1683. godine, i pod uticajem Rusije, počeće crnogorska neposlušnost prema Osmanskom carstvu. Može se reći da to počinje 1697. godine kad je Danilo Petrović śeo na tron vladike i crnogorskog poglavara. A Petar I Petrović će pobjedom Turske na Martinićima i Krusima 1796. godine otpočeti ujedinjavanje brdskijeh plemena i nahijske Crne Gore. Onda će on donijeti Zakonik opšti crnogorski i brdski 1798. godine. Tada počinje ranije poremećena državna statika Crne Gore da se učvršćuje. A to je značilo postepeno stvarnje uslova da Crna Gora preraste u kneževinu i da kao država dobije međunarodno priznanje na Berlinskom kongresu 1878. godine – ističe on.

Njegoš

Petar II Petrović Njegoš nedostignut je u crnogorskom književnom stvaralaštvu, ali kao državnik on ima osrednje mjesto u crnogorskoj istoriji. Knjaževe Danila i Nikolu ne treba zaobići ni kad su u pitanju dobijene bitke ni kad se govori o zakonima koji učvršćuju autokefalnost crnogorske crkve – kaže dr Kilibarda.

***

Kilibarda: Đukanović se mora obračunati s kriminalom i riješiti pitanje CPC

Novak Kilibarda

Crnogorski istoričar književnosti, pisac i bivši političar i diplomata, prof. dr Novak Kilibarda, kazao je u izjavi za Vikend novine da se političke ličnosti ocjenjuju se po tome šta su postigle u razvitku naroda na čijem čelu stoje.

“Ako te ličnosti koje su na vlasti opet pristanu da budu tu đe su, onda se narod nada da će riješiti probleme koje država ima”, kazao je dr Kilibarda dajući konkretan primjer.

“Premijer Crne Gore Milo Đukanović je harizmatska ličnost bez čijeg ugleda i snage Crna Gora ne bi povratila državnost. Nadao sam se da će njegov povratak biti zato što će riješiti krupna pitanja kao što su obračun sa kriminalom, zadovoljavanje zahtjeva Crnogorske pravoslavne crkve, finansiranje puta u Evropsku uniju. Pošto do sad ta pitanja nijesu riješena, a ako ni u narednom periodu ne budu, čudim se što je odlučio da se vrati, jer vlasti sigurno nije bio željan”, ocijenio je Kilibarda.

Dr Kilibarda kaže da je njegova politika i osnivanje Narodne sloge, kao i koalicija s Liberalnim savezom Slavka Perovića 1996. bila “preludijum za orkestar koji se desio 21. maja 2006. godine”. Uprkos tome, Kilibarda naglašava da se više nikad neće vratiti u politiku.

Komentarišući povratak Slavka Perovića na političku scenu Crne Gore, Kilibarda kaže da Perović ima istorijski profil koji će uvijek biti poštovan.

“LSCG spašavao je ugled Crne Gore, a ja sam imao čast da se tada ujedinim s njim”, ističe dr Kilibarda. Međutim, sadašnje izjave Slavka Perovića Kilibarda vidi kao “političku komediju.”

“Ovo što danas radi, rekao bih da radi iz dosade, jer ne zna šta da radi u svojoj usamljenosti života. Poziva Đukanovića na razgovor, a on treba da mu odgovori “Kad budete na nekom položaju onda ćemo razgovarati, sad ste samo obični građanin.” Politički profil danas i istorijski profil koji je Slavko imao ne mogu da se uporede, ovo danas je komedija”, zaključio je dr Kilibarda.

***

NAŠA TEMA – Dr Novak Kilibarda: Penzioneri su svu godinu na odmoru

Novak Kilibarda 4 u 234x300 NAŠA TEMA   Dr Novak Kilibarda: Penzioneri su svu godinu na odmoruProfesor dr Novak Kilibarda je bio u Baru đe je završio godišnji odmor. Pitali smo ga kako je proveo avgustovske dane u Baru, đe je izlazio, koju je knjigu čitao, da li je gledao televiziju…

U Baru

Odgovorio nam je:

– Ja ljeti odmor provodim u Baru jer imamo tamo prikladan stan, a Bar mi se po svemu dopada. Bio sam u Baru i završio svoj godišnji odmor. Ali, ja sam penzioner pa je posebno pitanje da li mi imamo kakvoga umora da bismo imali godišnjeg odmora. Penzioneri su svu godinu na odmoru.

Ne haje za Kipar

Inače, ja sam vazda ljeto provodio na moru. Volim more. Volim da se kupam. Noću su isto šetnje vrlo dobre. Nikad nijesam imao neku namjeru da odem u inostranstvo da se „čuje“ kako sam ja otišao na Kipar ili u neko ekstra ljetovalište. Imamo mi na našem Jadranskom moru sva ljetovališta koja mogu zadovoljiti sve potrebe naših ljudi. Prema tome, uz svo poštovanje stranih ljetovališta, ja preporučuje samo naša ljetovališta na Jadranskom moru.

„Karnera“

Pitali smo ga i koju knjigu čita i šta bi preporučio čitaocima Pobjede.

– Ja sam baš sad dok sam bio na moru pročitao roman Mija Popovića „Karnera“. To je jedan roman sa svim dobrim osobinama romana. Nijesam se opterećivao nečim drugim da čitam. I razumije se čitam dnevnu štampu. Volim i da rješavam ukrštene riječi.

Adnan Čirgić

Posebno preporučujem knjigu Božidara Ilijina Miličića „Starac Milija – portret pjesnika“… Ali mogu vam nešto reći što je vrlo značajno – Institut za crnogorski jezik i književnost kojim rukovodi gospodin Adnan Čirgić više je uradio stvari korisnih za Crnu Goru i njenu kulturu i njena krucijalna pitanja nego iko drugi u Crnoj Gori. On izdaje tako značajne knjige koje su za Crnu Goru, a malo se o tome piše. Recimo, jedan Makedonac Naume Radičeski izdao je knjigu o crnogorskoj književnosti. Odmah je gospodin Čirgić uredio da se prevede to na crnogorski jezik i da izađe. Instirut za jezik i književnosti izdao je i „Pjesme Starca Milije“ i „Pjesme Tešana Podrugovića“ kao posebne knjige. A preporučujem crnogorskom čitaocu bilo đetetu osnovne škole bilo intelektualcu ne znam koje orijentacije da vidi kakva je to poezija i da vidi kakve su to knjige. Jer je Čirgić propratio tu poeziju odgovarajućim tekstovima, rječnicima i svim tim što treba.

Čitati i slušati…

Što se tiče televizije dr Kilibarda kaže:

– Televizije ima ponajmanje. Bilo koja televizija koja misli na široke narodne mase mora organizovati takozvane panel diskusije. Treba uvijek organizovati razgovore, a držati se onog savjeta Vuka Karadžića da treba pisati i govoriti tako da – učen može čitati a neuk slušati! Prema tome, televizije najmanje misle na svakodnevnog čovjeka… – kaže dr Novak Kilibarda.

Pobjeda kao jutarnja molitva

Na pitanje bez kojih novina ne može početi dan dr Kilibarda kaže:

– Veliko je čudo navika. Mogao bih dati dosta primjedbi Pobjedi, ali bez Pobjede ne mogu da zamislim ni jutro. To je ono kako sam u đetinjstvu počeo da čitam Pobjedu tako uvijek čitam. No, kupim i neke druge novine. Moja žena je iz Srbije i ona kupuje Politiku. A ja sam Politiku čitao dugo godina dok sam bio u Beogradu. Svakog dana u mojim rukama je i Pobjeda i Politika. Bez Pobjede nikad! Kao što religiozan čovjek ne može bez jutarnje molitve zamisliti dan tako ja ne mogu bez štampe Pobjeda! Imala ona sto mana i sto vrlina – to je glasilo koje me prati čitavoga moga života – kaže dr Novak Kilibarda.

***

Reagovanje Novaka Kilibarde

Prof. dr Novak Kilibarda reagovao je na tekst Marka Vešovića objavljen u „Pobjedi“ 26. avgusta. Reagovanje prenosimo u cjelosti:

„U današnjoj Pobjedi, broj 17134, objavljen je tekst „Autoportret nitkova“ koji potpisuje g. Marko Vešović, odnosno Udovičić, kako on falsifikuje svoje prezime. Ja ne reagujem na taj tekst zato što sam u njemu okarakterisan rječnikom koji je ispod kulturnog nivoa, nego izražavam svoje čuđenje što Pobjeda krnji svoj ugled objavljivanjem takvijeh tekstova. Naša Pobjeda nije tabloid, nego crnogorsko glasilo s istorijskim dimenzijama. Kao što je naširoko poznato, Pobjeda se pojavila 1944. godine kao glasilo Narodnooslobodilačkog fronta Crne Gore.

I kao dugogodišnji i svakodnevni čitalac Pobjede, i kao njezin česti saradnik, imam moralno pravo da opomenem uvaženo Uredništvo Pobjede da izbjegava tekstove koji nijesu dostojni da ih Pobjeda objavljuje.

S poštovanjem, Novak Kilibarda.“

***

Žabljak Crnojevića – temelj crnogorske nacionalne svijesti

~Apel za revitalizaciju kulturnog dobra Žabljak Crnojevića~

Piše: Prof. dr Novak Kilibadra

Kulturno-istorijski spomenici jedne države imaju za nju dvostruku vrijednost – ekonomsku i obrazovnu. Ekonomska se ispoljava u turističkoj zaradi od pośete tijeh objekata. A za sve generacije u državi oni jesu i konkretno izvorište znanja o istorijskoj i kulturnoj prošlosti naroda kojima te generacije pripadaju. Kada je jedna država multietnička i viševjerska, kakva je Crna Gora, onda se posebno naglašava činjenica da spomenici te istorije i kulture najnepristrasnije obavještavaju mlade generacije o prošlosti svojega etnosa i vjere.

Poslije dukljansko-zetske istorijske usloženosti, prvi put se pod knezom Ivanom Crnojevićem uspostavlja državna statika Crne Gore, kao temelj budućega uobličenja crnogorske nacionalne svijesti. Ta statika se prvo ispoljila u Žabljaku Crnojevića, da bi onda preko Oboda prešla na Cetinje. Zato bi današnja divlja zapuštenost zidina grada Žabljaka, toga crnogorskoga Koloseuma odnosno Akropolisa, bila nezamisliva pojava u kulturno razvijenim državama. Ivanbegov Žabljak odstojava na obali Skadarskoga jezera koje se rijekom Bojanom vezuje za mora i okeane, što znači da je za najmodernije turističke brodove svijeta put otvoren do prve crnogorske prijestonice. Onako osramoćeni Žabljak Crnojevića jednako ukazuje na ekonomsko neznanje i pomanjkanje kulture onijeh u čijoj su nadležnosti bili kulturno-istorijski spomenici Crne Gore.

Revitalizovani i rekonstruisani Žabljak Crnojevića bi, kao povijesno bogatstvo, zasigurno privukao pažnju inostranijeh turista. Od Hamletova dvorca u Helsingeru zgrću se velike zarade, mada je Hamlet plod legendarne mašte koju je Šekspir doveo do književnoga vrha. A mi ne umijemo da turistički iskoristimo ni elementarne kulturne spomenike našega istorijskoga nasljeđa.

Osim toga, u crnogorskome školstvu nema zakonske obaveze da učenici svijeh srednjih škola u Crnoj Gori ekskurzivno obilaze kulturna dobra koja reprezentuju duhovnu prošlost Crne Gore. A trebalo bi da, predvođeni nastavnicima koji su osposobljeni da tumače objekte koji se pośećuju, đaci obilaze Žabljak Crnojevića, Pivski manastir, Katedralu Svetog Tripuna, Husein-pašinu džamiju itd. Mlade generacije treba da čuju i vide kako je svaka vjera u Crnoj Gori doprinijela današnjoj opštoj kulturi međunarodno priznate države Crne Gore. Da se tako sistematski sagledavaju kulturno-istorijski detalji iz prošlosti Crne Gore, manje bi imali mogućnosti poneki klerikalci da joj viševjersku vodu zamućuju.

Dakle, apelujem na Prijestonicu Cetinje, Ministarstvo kulture i ostale nadležne institucije da se, u skladu sa usvojenom Studijom o značaju revitalizacije Žabljaka Crnojevića za turistički razvoj, izvrši turistička valorizacija Žabljka Crnojevića kao spomenika kulture od posebnoga značaja, što će podrazumijevati i rekonstrukciju objekata unutar utvrđenja na Žabljaku. Osim toga, čin premiještanja Ivanbegovih zemnih ostataka na Žabljak Crnojevića bio bi ostvarenje istorijske pravde i za nekadašnjeg crnogorskog vladara, i za njegovu prijestonicu.

***

Kilibarda: Nema bogatijega jezika s više neprijatelja od crnogorskog

Za mlade ljude koji se bave jezikom i vole književnost, prava adresa je Fakultet za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, ocijenio je crnogorski istoričar književnosti prof. dr Novak Kilibarda.

Osnivanje i početak rada Fakulteta za crnogorski jezik i književnost na Cetinju za Kilibardu je izuzetan događaj u Crnoj Gori koja se trese, kako je kazao, sa svih strana.

Prema njegovim riječima, Crna Gora se nalazi na trasi koja vodi u Evropsku uniju i ima sva bogatstva koja jedna zemlja može zamisliti, ali treba da očuva svoj jezik i duh.

„Nema danas nikoga boljega da to usmjerava nego što je novoosnovani Fakultet za crnogorski jezik na Cetinju, kojim rukovodi izuzetno sposoban naučnik Adnan Čirgić“, naglasio je Kilibarda.

Dr Kilibarda je za Skala radio kazao kako ne zna za narod u Evropi koji ima bogatiji jezik i više neprijatelja toga jezika nego što je crnogorski.

On je crnogorski jezik uporedio sa Dunavom koji od Švarcvalda, đe izvire, unosi u sebe sve potoke i sve rijeke, „ali sve što u Dunav ulazi ‘podunavi’ se i to bogatstvo sasipa ta rijeka u Crno more“.

„Tako je istorija Crne Gore – njezino mjesto između velikih sila, velikih naroda i civilizacija – obogatila originalni, maternji jezik, beskrajnim bogatstvom koje je sa strane”, istakao je profesor Kilibarda, naglašavajući da to bogatstvo ne treba nikada svrstavati u tzv. varvarizme.

„Propaganda je uradila svoje: poslije 1918. godine, kada je Crna Gora uništena kao država, svim mogućim sredstvima se radilo protiv crnogorskoga jezika i njegove prepoznatljivosti. Nijedna knjiga i udžbenici iz kojih sam učio, od bukvara do univerzitetskih knjiga, nije napisana na ijekavskom, nego čistom ekavicom”, naglasio je on.

Kilibarda dodaje da je u svome jeziku vazda upotrebljavao turcizme, koje je bolje nazivati orjentalizmima, jer je, kako je objasnio, preko Turaka u crnogorski jezik ušao veliki broj arapskih i persijskih riječi.

“Tu su isto i romanizmi u Boki Kotorskoj – pa zar to nije svojevrsno blago, a to bogatstvo našeg jezika najbolje dokazuju pisci. Neću da budem skroman i reći ću da je jezik crnogorsko-hercegovačkoga kraja, ovoga jezika sa četiri akcenta i dvije dužine, ovog, u dubljem značenju Vukovskoga jezika, dobro izražen u mojoj prozi”, primjećuje Kilibarda.

Navodeći primjere, dr Kilibarda kaže da nikada u svojoj patrijarhalnoj porodici od majke nije čuo da je pomenula riječi sjeme, sjedi ili djevojka, nego samo śemeśediđevojka.

„A ima i onaj izraz kada je neko alav, pa se kaže iźelica – ne izjelica“, dodao je on.

Korisni linkovi:

Portal Analitika

Radio Antena M

NTV Montena

Montenegrina.net

Pobjeda

Radio Televizija Crne Gore

TV Atlas

Prijestonica Cetinje

Fondacija AKTER

DIJASPORA:

Centar za crnogorske iseljenike

KRSTAŠ – Svjetska Unija Etničkih Crnogoraca

Amities Luxembourg Montenegro (Luksemburg)

Savez Crnogorskih Asocijacija Evrope (Njemačka – Bergheim)

Montenegrin Association of America (USA – Menlo Park, California)

Montenegro – Canada (Kanada – Toronto)

Crnogorsko društvo britanske Kolumbije (Kanada – Vankuver)

Asociación Argentino – Montenegrina Zeta (Argentina – Buenos Aires)

Montenegrin Ethnic Association of Australia (Australija – Sydney, New South Wales)

Montenegrin Community of Western Australia (Australija – Perth, Zapadna Australija)

DRŽAVNE INSTITUCIJE CRNE GORE

Predśednik Crne Gore
Link: http://www.predsjednik.me

Vlada Crne Gore
Link: http://www.gov.me

Sudovi crne Gore
Link: http://sudovi.me/

Državna izborna komisija
Link: http://www.rik.co.me

Državna revizorska institucija Crne Gore
Link: http://www.dri.co.me/

Službeni list Crne Gore
Link: http://www.sllrcg.co.me

EU
Link: http://europa.eu

NATO

Link: http://www.nato.int

OEBS
Link: http://www.osce.org/montenegro

UNDP
Link: http://www.undp.org.me

Crnogorska pravoslavna crkva

Narodni muzej Crne Gore 
Centralna narodna biblioteka Crne Gore 
Istorijski institut Crne Gore 
Pomorski muzej Crne Gore 
Narodna biblioteka “Stevan Samardžić” Pljevlja 
Crnogorsko narodno pozorište
Grad teatar Budva
Butua.com
Kulturni vodič Boke 
KIC Podgorica
Kulturni centar Bar
Centar za kulturu Tivat
Montenegro wikipedia
American corner
www.betterphoto.com
www.webaperture.com
www.panoramio.com
montenegrocomics.blogspot.com
Otvoreni Kulturni Forum

The European Library 
Portal za kulturu jugoistočne Evrope 
Kulturna saradnju na Balkanu
UNESCO
Evropska kulturna fondacija
Mreža za razvoj i saradnju u području kulture
Evropski i svjetski informacioni servis o kulturi
Evropski centar za kulturu
Međunarodna mreža za portale u kulturi
Međunarodna baza podataka o umjetnicima i kulturnim radnicima
Evropska mreža kulturnih centara
Evropska kulturna laboratorija
Mreža za umjetnost i obrazovanje
Evropska mreža za nasljeđe
Britanski savjet u Crnoj Gori
Mreža linkova iz srpske kulture
Web centar hrvatske kulture
Portal kulture Vojvodine
Hrvatska kulturna baština
Udruženje pisaca “Sedmica”
Narodna biblioteka Srbije
Europeana
Michael-Multilingual Inventory of Cultural Heritage in Europe
Balkan-Philatelie
Montenegro.Beginthier
Bosniart – Portal za umjetnost i kulturu iz BiH
Hellycherry
BelegBg

www.montenegro.travel
www.montenegro.com
www.dubrovnik-montenegro.com
www.visit-montenegro.com
www.montenegro-accommodation.me
www.raftingplus.info
www.montebramis.com
www.visitamontenegro.com